Poslednjih deset godina sve se više piše o poremećajima pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), kao i poremećajima iz spektra autizma ili neuroloških obrazaca koji su, kako pokazuju istraživanja, naročito česti među preduzetnicima.
Istovremeno, društvene mreže doprinele su većoj vidljivosti i razumevanju ovih stanja ili „dijagnoza“, pa sve više ljudi prepoznaje simptome i traži stručnu procenu. U tom kontekstu sve češće se koristi i termin „AuDHD“, koji opisuje istovremeno prisustvo oba obrasca – poremećaja pažnje i hiperaktivnosti i autizma.
Nauka spaja što je nekada razdvajala
Iako „AuDHD“ još uvek nije zvanična dijagnoza, naučna zajednica sve ozbiljnije proučava preklapanje ova dva stanja. Do 2013. godine, dijagnostički kriterijumi nisu dozvoljavali da osoba istovremeno dobije obe dijagnoze, što je često vodilo parcijalnom pristupu lečenju.
Danas je situacija drugačija. Nova istraživanja pokazuju da čak 45 odsto odraslih sa poremećajem pažnje i hiperaktivnosti ispoljava značajne karakteristike autizma, dok je stvarni broj dijagnostikovanih mnogo manji. Ovaj nesklad ukazuje na ozbiljan jaz u razumevanju i dijagnostici.
Sličnosti koje zbunjuju
Na prvi pogled, ova dva stanja dele određene osobine, naročito kada je reč o pažnji. Međutim, razlike su značajne.
Osobe sa autizmom često imaju duboko fokusirana interesovanja, dok osobe sa poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju poteškoće u održavanju pažnje ali i sposobnost intenzivnog „hiperfokusa“ u određenim situacijama.
Razlika je i u ponašanju: autizam snažnije utiče na socijalne interakcije, dok je kod poremećaja pažnje dominantniji problem regulacija pažnje i impulsa.
Savremena istraživanja sve češće ukazuju da kombinacija ova dva stanja nije samo njihov zbir, već poseban neurološki profil. Naučnici govore o složenoj interakciji genetskih i bioloških faktora, što kao rezultat daje specifične obrasce funkcionisanja mozga.
Tako da se ne radi samo o preklapanju, već o jedinstvenom načinu razmišljanja i obrade informacija.
Dijagnostika je i dalje veliki izazov, naročito kod žena, pišu psiholozi. Razlog je u tome što mnogi razvijaju sposobnost „maskiranja“ odnosno prilagođavanja ponašanja društvenim očekivanjima. Zbog toga se simptomi često pogrešno tumače kao anksioznost, depresija ili problemi raspoloženja, dok pravi uzrok ostaje neprepoznat.
Snaga drugačijeg uma u poslovnom svetu
Ono što se dugo smatralo ograničenjem, danas se sve više prepoznaje kao prednost.
Istraživanja pokazuju da osobe sa ovim neurološkim obrascima često poseduju osobine koje su ključne za preduzetništvo: sposobnost izuzetnog fokusa, visok prag tolerancije na rizik i izraženu kreativnost.
Studija Univerziteta Sirakuza pokazuje da kompanije koje vode lideri sa izraženim impulsivno-hiperaktivnim karakteristikama često postižu bolje rezultate od konkurencije.
Podaci pokazuju da čak 29 odsto preduzetnika ima poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, a mnogi od njih ističu da im je upravo to omogućilo da razviju način razmišljanja koji danas smatraju svojom najvećom prednošću.
