Zašto je preduzetnički mindset postao uslov za opstanak u biznisu

Foto: Bonitet.com/Midjourney

Ključne tačke
  • Prelazak sa upravljanja resursima na upravljanje inovacijama
  • Koncept intrapreduzetništva kao mehanizma rasta u velikim sistemima
  • Prihvatanje neuspeha kao jeftine lekcije, a ne skupog poraza

Možda najteža lekcija za velike poslovne sisteme leži u saznanju da procesi koji su nekada donosili rast, sada često postaju prepreka. U svetu gde se tržišne okolnosti menjaju brže nego godišnji planovi, tradicionalne korporativne strukture često postaju sopstveni kočničari.

Prema Eriku Risu, autoru kultne metodologije The Lean Startup, najveći rizik za veliku kompaniju nije neuspeh novog projekta, već nesposobnost da se kreće brzinom kojom se menja potreba kupca.

On objašnjava da lideri u velikim sistemima moraju prestati da se ponašaju kao čuvari statusa kvo i početi da deluju kao preduzetnički lideri. To podrazumeva uvođenje kulture eksperimentisanja gde se svaka ideja testira sa minimalnim resursima pre nego što postane deo budžeta.

Uvođenje intrapreduzetništva

lustrovani infografik koji definiše pojam intrapreduzetništvo.
Pokretanje inovacija iz srca sistema.

Pojam intrapreduzetništva dugo je stajao na margini poslovnih razgovora, ali u novim okolnostima on dobija ulogu koju je danas teško ignorisati.

Gifford Pinchot III, koji je popularizovao ovaj termin, video je u njemu pre svega snagu pojedinca da unutar velikog i kompleksnog sistema zadrži onu istu strast i ličnu odgovornost koju bi imao da gradi sopstveni biznis.

Za ljude koji vode timove, ovakav pristup donosi novu vrstu odgovornosti koja se najviše ogleda u stvaranju slobodnog prostora za delovanje. Prava uloga modernog lidera polako se seli ka podršci i prepoznavanju vrednosti u onima koji ne čekaju na odobrenja, već sami pronalaze načine da reše problem.

Međutim, da bi se taj preduzetnički duh zaista razvio, neophodna mu je kultura koja razume da svaki pokušaj, pa čak i onaj koji ne donese trenutni rezultat, nosi sa sobom važnu pouku za ceo sistem.

Mudrost iskustva stečenog u hodu

Jedna od najtežih lekcija koju korporativni lideri uče od startapa je odnos prema greškama. Dok korporacije često troše mesece na analizu rizika kako bi izbegle neuspeh, startapi koriste model „fail fast, fail cheap”.

Profesorka sa Kolumbija univerziteta, Rita McGrath, ovaj pristup naziva rastom zasnovanim na otkrićima. Prema njenim istraživanjima, lideri koji usvajaju ovaj mindset ne investiraju odmah u finalni proizvod, već u seriju malih eksperimenata.

U Risovoj terminologiji, kada podaci pokažu da početne pretpostavke ne stoje, sledi pivot: strukturisana promena kursa radi testiranja nove ključne hipoteze, pre nego što ulaganje postane preveliko da bi se greška priznala.

Psihologija kontrole i slobode

Zašto je toliko teško pustiti kontrolu? U poslovanju, stalni nadzor često je način da se drži pod konac ono što je, realno, neizvesno.

Kao što u potrošačkom društvu kupovina pruža privid moći, tako u korporaciji mikromenadžment liderima daje lažni osećaj sigurnosti.

Iako deluje kao zaštita od grešaka, istraživanja sve češće povezuju mikromenadžment sa suženom autonomijom, slabijim korišćenjem stručnosti ljudi i konfuznijim odlučivanjem, uz posledicu da opada motivacija i inicijativa.

Preduzetnički mindset ide u suprotnom smeru. Lideri koji razmišljaju kao preduzetnici razumeju da se kolektivna inteligencija tima oslobađa tek kada se kontrola zameni poverenjem.

Sličan zaključak dolazi i iz poslovne prakse. Analiza koju je sproveo Harvard Business Review pokazuje da 87% rukovodilaca smatra da bi organizacija bila uspešnija kada bi zaposleni na prvoj liniji imali ovlašćenja da donose važne odluke u trenutku.

Vodič za lidere: 5 koraka ka preduzetničkoj transformaciji

Erik Ris, kroz koncepte Lean Startup i The Startup Way, definiše ovaj put kao proces stalnog prilagođavanja kroz pet ključnih stubova:

1. Formiranje autonomnih timova

    Formirajte mali, interdisciplinaran tim sa jasnim mandatom, budžetom i prostorom da radi brže od standardne birokratije. Ideja je da inovacija ima svoj pogonski sistem, a ne da se gura na kraju redovnih obaveza.

    2. Radite po MVP logici

      Umesto dugotrajnog razvoja finalne verzije, fokus je na kreiranju najjednostavnije varijante proizvoda (MVP) koja omogućava kontakt sa stvarnim korisnicima. Cilj je da se uz minimalan utrošak resursa dođe do onoga što Ris naziva validiranim učenjem, trenutka kada realni podaci postanu važniji od početnih pretpostavki.

      3. Merenje napretka kroz znanje (Innovation Accounting)

        Za rane faze inovacije klasični KPI često kasne ili su pogrešni signal. Merite napredak kroz učenje – koje pretpostavke su potvrđene, koje oborene, i šta se menja posle toga.

        4. Skratite put od odluke do akcije

          Efikasnost se postiže ubrzavanjem ciklusa „Izgradi–izmeri–nauči“. Spuštanjem ovlašćenja na nivo gde se problem javlja i gde se vidi reakcija korisnika, smanjuje se broj nivoa odobravanja. Lider je onaj koji uklanja prepreke sa puta svog tima, dajući im slobodu da deluju u trenutku kada je to najpotrebnije.

          5. Normalizujte neuspeh koji donosi učenje

            Suština je u brzini prepoznavanja onoga što ne donosi rezultat. Kada podaci ukažu na zastoj, preduzetnički mindset omogućava pravovremeni pivot, promenu kursa na vreme, pre nego što ideja postane previše skupa da bi se priznalo da ne funkcioniše. Na taj način, neuspeh prestaje da bude poraz i postaje dragocena investicija u budući rast.

            Ako ideja ne može da se testira brzo i sa malo resursa, sistem je prespor za promene. Ako se neuspeh kažnjava, sistem će birati sigurnost umesto inovacije i to je najskuplja opcija na duži rok.

            Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

            Podeli tekst

            Ako ste propustili

            Povezane vesti

            Komentari +

            OSTAVITE KOMENTAR

            Molimo unesite svoj komentar!
            Molimo unesite svoje ime ovde