Priča o startapu koji je procenjen na 1,65 mlrd, pa izgubio gotovo sve: Gde su pogrešili?

Foto: Bonitet.com/Midjourney

Ključne tačke
  • Rad Power Bikes od garažnog startapa stigao je do procene vrednosti od 1,65 milijardi dolara
  • Pandemijski rast prikrio je slabosti poslovnog modela zasnovanog isključivo na prodaji hardvera
  • Opoziv baterija i gubitak poverenja kupaca ubrzali su stečaj, iako je tržište električnih bicikala nastavilo da raste

Kako je Rad Power Bikes od kompanije vredne 1,65 milijardi dolara za samo nekoliko godina završio u stečaju?

Za manje od deset godina Rad Power Bikes postao je jedan od najuspešnijih američkih startapa u oblasti električne mobilnosti. Kompanija je kontrolisala više od četvrtine severnoameričkog tržišta električnih bicikala, investitori su je procenjivali na 1,65 milijardi dolara, a cela priča često je predstavljana kao primer kako se iz garaže gradi svetski biznis.

Samo četiri godine kasnije, osnivači su napustili kompaniju, usledili su talasi otpuštanja, opoziv baterija zbog opasnosti od požara, stečaj i prodaja celokupnog poslovanja za svega 13,2 miliona dolara. Paradoks je u tome što tržište električnih bicikala nije nestalo. Naprotiv, nastavilo je da raste. Nestala je kompanija koja je pomogla da ono nastane.

Priča o Rad Power Bikes-u, kako piše Inc., zato nije samo priča o jednom neuspehu. Jedan je od primera koliko brzo vizija, entuzijazam i veliki kapital mogu izgubiti bitku sa pogrešnim procenama, prebrzim rastom i poslovnim odlukama koje kompanija više nije mogla da finansira.

Od školskog puta do kompanije vredne milijardu

Osnivač kompanije Majk Radenbo nije ušao u posao zato što je želeo da proizvodi bicikle. Problem koji je pokušavao da reši bio je mnogo jednostavniji.

Kao srednjoškolac u ruralnom delu severne Kalifornije svakodnevno je putovao više od trideset kilometara do škole. Nepouzdani autobusi naveli su ga da sam konstruiše električni bicikl koristeći delove skutera, motore i baterije koje je pronalazio preko internet foruma i u lokalnoj prodavnici elektronike. Tako je nastao prvi prototip koji mu je omogućio da do škole stiže bez velikog fizičkog napora.

Dok je studirao industrijski dizajn na Humboldt State University, a kasnije završavao postdiplomske studije na UC Davisu, nastavio je da prodaje bicikle koje je sam pravio. Vremenom je zaključio da električni bicikli nisu samo hobi, već proizvod koji može da promeni svakodnevni način prevoza velikog broja ljudi.

Sa prijateljem iz detinjstva Tajem Kolinsom osnovao je Rad Power Bikes sa jednostavnom idejom: električni bicikli ne smeju biti luksuz namenjen malom broju kupaca. Prvi slogan kompanije glasio je: „Napravljeni za sve, po ceni dostupnoj svima.“

Kompanija je rasla brže od tržišta

Prelomni trenutak dogodio se 2015. godine, kada je Rad Power Bikes pokrenuo kampanju na platformi Indiegogo. Cilj je bio da prikupi 40.000 dolara za proizvodnju prve serije bicikala.

Prikupljeno je osam puta više – 320.000 dolara.

Taj novac omogućio je proizvodnju prvih tristotinak bicikala, ali je kompaniji doneo i nešto mnogo važnije – dokaz da tržište postoji. Električni bicikli tada su uglavnom koštali oko 4.000 dolara, dok je Rad ponudio model po približno upola nižoj ceni, direktno kupcima, bez mreže distributera.

Kompanija je rasla iz godine u godinu. Kako je Radenbo kasnije izjavio u emisiji NPR How I Built This, Rad Power Bikes beležio je više od 100 odsto godišnjeg rasta tokom pet uzastopnih godina, dok je u prvoj godini pandemije rast dostigao gotovo 300 procenata. Do 2021. kompanija je držala više od 25 odsto severnoameričkog tržišta električnih bicikala.

Iste godine investitori su uložili dodatnih 154 miliona dolara, čime je tržišna procena dostigla 1,65 milijardi dolara. Među investitorima su bili Cercano Management, JPMorgan, Counterpoint Global i TPG. Prihodi kompanije dostigli su rekordnih 318 miliona dolara, a broj zaposlenih porastao je na oko 800.

Kada entuzijazam više nije bio dovoljan

U razgovorima sa bivšim rukovodiocima koje prenosi Inc., gotovo svi ističu jednu osobinu osnivača – izuzetnu posvećenost misiji.

Radenbo je želeo da električni bicikli zamene automobile i da kompanija doprinese smanjenju zagađenja. Jedan bivši izvršni direktor opisuje atmosferu u Radu kao okruženje koje je pokretala energija, a ne korporativna pravila. Entuzijazam je bio zarazan, zaposleni su verovali u ideju, a odluke su se često donosile brzo i intuitivno.

Međutim, isti sagovornici navode da kompanija nije sazrevala istim tempom kojim je rasla. Dok je poslovanje bilo malo, procene o količinama proizvodnje i zalihama mogle su da se donose na osnovu iskustva i osećaja tržišta. Kada je kompanija postala vredna milijardu dolara, takav način upravljanja postao je ozbiljan rizik.

Jedan od ranih primera bio je izbor boje novog modela bicikla. Kupci su na internetu tvrdili da bi kupili bicikl kada ne bi bio samo narandžaste boje. Kompanija je uložila novac u proizvodnju plave verzije, ali se pokazalo da su komentari na društvenim mrežama bili mnogo glasniji od stvarne potražnje. To je bila mala greška koja je nagovestila mnogo veći problem – ulaganje u proizvodnju na osnovu pretpostavki, a ne potvrđene tražnje.

Pandemija je ubrzala rast, ali i najveće greške

Ako je vizija stvorila Rad Power Bikes, pandemija ga je pretvorila u jednoroga.

Covid izolacija, potreba za individualnim prevozom i državne finansijske pomoći u SAD doveli su do eksplozije potražnje za električnim biciklima. Investitori su zaključili da se ne radi o prolaznom trendu, već o početku trajne promene načina na koji će se ljudi kretati u gradovima. Kompanija je odgovorila jednako optimističnim planovima.

Kako navodi Inc., Rad je zaključivao dugoročne ugovore sa dobavljačima motora i baterija, rezervisao prostor na teretnim brodovima kako bi obezbedio isporuke i povećavao proizvodnju u očekivanju da će se rekordna tražnja nastaviti. U tom trenutku takve odluke izgledale su racionalno – prodaja je rasla iz meseca u mesec, a konkurenti nisu uspevali da obezbede dovoljno delova za proizvodnju.

Problem je nastao kada se tržište vratilo u realne okvire.

Kompanija je ostala sa velikim zalihama, visokim troškovima i poslovnim modelom koji je zavisio isključivo od prodaje hardvera. Za razliku od tehnoloških kompanija koje deo prihoda ostvaruju kroz softver ili pretplate, Rad Power Bikes morao je neprekidno da prodaje nove bicikle kako bi finansirao poslovanje. Kada je tražnja počela da opada, taj model postao je ozbiljno ograničenje.

Tržište je raslo, konkurencija još brže

Jedna od zanimljivijih ocena u analizama analitičara ovog slučaja odnosi se na ono što kompanija nije razvila.

Iako je posedovala više od stotinu patenata i bila među pionirima električnih bicikala u SAD, najveći deo inovacija odnosio se na ramove, nosače i mehanička rešenja. Rad nije razvio sopstvenu softversku platformu niti digitalni ekosistem koji bi kupce dugoročno vezivao za brend.

To je postalo presudno kada su na tržište počeli da ulaze novi proizvođači sa znatno jeftinijim modelima.

Električni bicikli postali su dostupni preko Amazona, dok su konkurenti poput Lectric i Aventon nudili slične proizvode po nižim cenama. Rad Power Bikes više nije imao tehnološku prednost koja bi opravdala razliku u ceni.

Bivša direktorka lanca snabdevanja Lea Hankins slikovito je opisala situaciju:

„Bilo je kao da pokušavate da trčite sa kuglom za kuglanje vezanom za nogu. Nismo više mogli brzo da reagujemo.“

Kada se izgubi poverenje kupaca

Od 2022. godine kompanija počinje agresivno da smanjuje troškove. Ukinuta je mobilna servisna mreža koja je godinama predstavljala jednu od najvećih konkurentskih prednosti Rad Power Bikes-a i omogućavala kupcima servis bicikala kod kuće. Prema svedočenjima bivših zaposlenih taj program nije stvarao gubitke, ali je ipak ugašen u pokušaju da se očuva gotovina.

Istovremeno, kompanija je prolazila kroz ozbiljne promene u rukovodstvu. Od 2022. do 2025. godine promenila je čak četiri izvršna direktora, dok su osnivači napustili operativno vođenje poslovanja.

Konačan udarac stigao je krajem 2025. godine.

Američka Consumer Product Safety Commission (CPSC) izdala je upozorenje i zatražila opoziv određenih modela baterija zbog opasnosti od požara. Komisija je navela desetine prijavljenih incidenata i veliku materijalnu štetu. Kompanija je odbacila tvrdnje da su baterije nebezbedne, ističući da ispunjavaju industrijske standarde i da je broj incidenata veoma mali u odnosu na ukupan broj prodatih proizvoda.

Za Rad Power Bikes upravo je opoziv baterija predstavljao tačku posle koje poverenje kupaca više nije moglo da se obnovi. Samo tri nedelje kasnije kompanija je podnela zahtev za zaštitu od stečaja.

Tržište je nastavilo da raste bez kompanije koja ga je stvorila

Početkom 2026. godine kompanija Life Electric Vehicle Holdings kupila je brend, patente, zalihe i drugu imovinu Rad Power Bikes-a za 13,2 miliona dolara što je manje od jednog procenta njegove nekadašnje procenjene vrednosti.

Paradoks je u tome što električni bicikli nisu izgubili tržište. Naprotiv.

Upravo ovaj segment ostao je najbrže rastući deo biciklističke industrije i čini više od 60 odsto ukupnog rasta tržišta. Vizija osnivača bila je tačna. Pogrešne su bile pojedine poslovne odluke donete u periodu najbržeg rasta.

Priča o Rad Power Bikes-u zato nije priča o neuspehu jednog proizvoda. Ona pokazuje koliko je teško upravljati kompanijom koja iz garažnog startapa za nekoliko godina preraste u organizaciju vrednu više od milijardu dolara.

Kako je izjavio jedan od bivših rukovodilaca, „svaka mlada kompanija neprestano rešava probleme i prilagođava se tržištu. Razlika je u tome što neke uspeju da prerastu sopstveni početnički način razmišljanja, dok druge taj trenutak dočekaju prekasno. Upravo to dogodilo se Rad Power Bikes-u“.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde