U trenutku kada se čini da svaki novi tehnološki posao mora da ima veštačku inteligenciju u nazivu i investitore spremne da u nju ulože milione, Heda Boverud Olson zastupa sasvim suprotnu ideju. Njena kompanija Lassie ne razvija veliki jezički model, AI asistenta niti novu generaciju agenata. Osigurava pse i mačke. I upravo u tome Olson vidi prednost.
„Nas niko neće izbaciti iz igre“, rekla je nedavno na tehnološkoj konferenciji TechBBQ u Kopenhagenu. Njeno objašnjenje je da se „neće pojaviti OpenAI da se bavi osiguranjem kućnih ljubimaca“.
Iza duhovite rečenice nalazi se ozbiljna poslovna ideja. Dok se stotine startapa guraju u istu, trenutno najatraktivniju oblast i pokušavaju da se izbore za kapital, stručnjake i korisnike, možda se jedna od najboljih prilika nalazi upravo tamo gde svi ostali trenutno ne gledaju.
100 miliona dolara prihoda od osiguranja ljubimaca
Lassie, čiji je Olson suosnivač i izvršna direktorka, danas posluje u Švedskoj, Nemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji i spada među brže rastuće evropske tehnološke kompanije. Početkom ove godine kompanija je u investicionoj rundi serije C prikupila 75 miliona dolara, a godišnji prihodi dostigli su 100 miliona. Njena ideja nije bila da samo digitalizuje tradicionalno osiguranje kućnih ljubimaca. Lassie pokušava da promeni odnos osiguravajuće kompanije i vlasnika životinje.
Klasično osiguranje korisniku je uglavnom potrebno kada se nešto loše već desi. Lassie razvija preventivni model – kroz aplikaciju edukuje vlasnike i nagrađuje ih za aktivnosti koje mogu doprineti zdravlju životinje. Tako kompanija ostaje u kontaktu sa korisnikom i kada nema problema.
Međutim, dešava se i velika društvena promena. Milenijalci sve češće kućnog ljubimca smatraju članom porodice i spremni su da na njega troše više nego prethodne generacije. Ali, čak ni tu Evropa nije jedno usaglašeno tržište.
Olson je primetila zanimljivu razliku. U Nemačkoj i Velikoj Britaniji, slično kao u SAD, vlasnici često doživljavaju psa ili mačku gotovo kao dete. U Francuskoj je odnos drugačiji – ljubimac je više poput veoma bliskog prijatelja. Voljen je, ali se čitav život neće nužno organizovati oko njega. Takve nijanse menjaju i način na koji se proizvod predstavlja kupcima.
Zašto nije otišla u susedne zemlje?
Kompanija Lassie potiče iz Švedske, ali umesto da se prvo širi na susedne nordijske zemlje, izabrala je mnogo veća tržišta – Nemačku i Veliku Britaniju. Razlog je ekonomija obima, kako je rekla direktorka.
Ulazak u svaku novu evropsku državu zahteva prilagođavanje lokalnim regulatornim pravilima, bez obzira na veličinu tržišta. Ako je potrebno proći gotovo jednako složen proces za malo i za veliko tržište, kompanija ima jak razlog da izabere ono na kojem može da pronađe mnogo više korisnika.
Ono što na prvi pogled izgleda kao slabost evropskih startapa može, međutim, postati njihova prednost.
Investitorka Tatjana Šalalvand iz Kinnevik-a smatra da osnivači iz Evrope upravo zbog toga rano nauče kako da posluju preko granica, razumeju različite propise i prilagođavaju proizvod različitim kulturama. Američke kompanije, s druge strane, često potcene koliko je teško jednostavno preneti model koji funkcioniše u SAD na evropsko tržište.
Komplikovana Evropa tako postaje neka vrsta poslovne škole za kompanije koje žele međunarodni rast.
Možda ne morate da pravite AI kompaniju
Ipak, najzanimljivija Olsonina poruka odnosi se na trenutnu opsesiju veštačkom inteligencijom.
AI startapi danas mogu mnogo lakše da privuku pažnju investitora jer tržište očekuje ogroman rast ove tehnologije. Ali upravo zbog toga ulaze u jednu od najbrutalnijih konkurentskih arena. Mali startap ne takmiči se samo sa drugim malim startapima. Možete se probuditi jednog jutra i otkriti da je funkciju na kojoj ste mesecima gradili čitav posao upravo predstavio OpenAI, Google, Microsoft ili neki drugi tehnološki gigant.
Lassie ima drugačiji problem. Mora da razume osiguranje, regulativu, ponašanje vlasnika kućnih ljubimaca, lokalne kulture i tržišta. To je sporije i manje spektakularno od lansiranja nove AI aplikacije. Ali, upravo je zato teže kopirati ceo posao.
Olsonina ideja nije da kompanije treba da ignorišu veštačku inteligenciju. Lassie je tehnološka kompanija i može da koristi AI kao alat. Razlika je u tome što AI nije razlog njenog postojanja. To je važna razlika u trenutku kada se preduzetništvo gotovo poistovećuje sa veštačkom inteligencijom.
Najveća prilika ne mora uvek biti tamo gde trenutno odlazi najviše novca. Ponekad se nalazi u starom, naizgled običnom poslu koji niko još nije dovoljno dobro rešio. Osiguranje pasa i mačaka ne zvuči kao ideja koja će izazvati uzbuđenje kakvo danas izaziva novi AI model.
Ali, 75 miliona dolara novog kapitala i 100 miliona dolara godišnjeg prihoda govore nešto drugo.
„Ne morate uvek da budete deo najvećeg tehnološkog talasa. Ponekad je dobra poslovna pozicija upravo ona sa koje taj talas možete mirno da posmatrate jer vam ne preti da će vas preplaviti“ poručila je Olson.
