Australijska vlada od danas 10. decembra uvodi jednu od najradikalnijih digitalnih mera do sada: zabranu pristupa društvenim mrežama za decu mlađu od 16 godina. Platforme poput TikTok-a i Instagram-a moraće da onemoguće naloge mlađima od tog uzrasta ili će se suočiti sa visokim novčanim kaznama.
Premijer Australije Entoni Albaneze nazvao je ovu odluku „jednom od najvećih društvenih i kulturnih promena s kojima se naša zemlja suočila“.
Ali Australija nije usamljena u ovim merama. Malezija je već najavila da planira sličnu zabranu od naredne godine, dok i druge azijske zemlje pažljivo posmatraju kako će se australski eksperiment završiti.
Zašto zabrana?
Vlade Australije i Malezije navode da je zabrana neophodna kako bi se mladi zaštitili od:
- sajber nasilja
- seksualne eksploatacije
- finansijskih prevara i manipulacija
Dok neke zemlje biraju blaže pristupe, poput Singapura koji je krajem novembra najavio zabranu upotrebe pametnih telefona u srednjim školama, ove dve države smatraju da delimične mere nisu dovoljne.
Kako reaguju tehnološke kompanije?
Reakcije velikih tehnoloških platformi su podeljene, kako se može saznati u medijima.
Kompanija Meta (vlasnik Instagram-a, Facebook-a i Threads-a) počela je još 4. decembra da uklanja naloge australijskih korisnika mlađih od 16 godina, nedelju dana pre formalnog početka zabrane. Ipak, Meta istovremeno apeluje da se odgovornost za proveru uzrasta prebaci na prodavnice aplikacija.
„Vlada bi trebalo da zahteva od prodavnica aplikacija da proveravaju uzrast i pribavljaju saglasnost roditelja pri preuzimanju aplikacija za decu mlađu od 16 godina“, rekao je portparol Mete.
S druge strane, YouTube je pokušao da bude izuzet iz zabrane. Google je čak zapretio tužbom protiv australijske vlade, ali bez uspeha.
Upozorenja stručnjaka
Iako zabrana ima snažnu političku podršku, brojni stručnjaci upozoravaju da bi posledice mogle biti problematične, pišu analitičari Fortune magazina.
„Pronalaženje sopstvenog identiteta, povezivanje s drugima i pripadanje zajednici deo su zdravog razvoja“, kaže za Fortune Endru Ji, profesor na Tehnološkom univerzitetu Nanijang u Singapuru. „Društvene mreže su danas važan deo tog procesa.“
Profesorka Sun Sun Lim sa Singapurskog univerziteta menadžmenta dodaje da su zabrane „grub alat“ koji zanemaruje pozitivne aspekte digitalnog prostora.
Stručnjaci ističu i da mladi često koriste platforme poput YouTube-a kako bi učili o hobijima i interesovanjima koja nisu dostupna u njihovim lokalnim zajednicama.
Problem sprovođenja i privatnosti
Australija planira da sprovede zabranu kaznama do 49,5 miliona australijskih dolara (oko 33 miliona američkih dolara) za kompanije koje se ne budu pridržavale pravila.
Malezija još nije precizirala mehanizme kontrole, ali je najavljeno da bi platforme mogle zahtevati proveru identiteta putem pasoša ili digitalnih dokumenata.
To otvara ozbiljna pitanja privatnosti.
„Reč je o izuzetno osetljivim ličnim podacima“, upozoravaju profesori, sagovornici Fortune-a. „Negde u tom lancu, pre ili kasnije, doći će do bezbednosnog propusta.“
Pored toga, stručnjaci smatraju da će mladi relativno brzo naći načine da zaobiđu zabranu ili se prebace na platforme koje formalno nisu klasifikovane kao društvene mreže, poput gaming platformi (npr. Roblox).
Zabrana ili odgovornost platformi?
Ironično, kažu analitičari, zabrane bi mogle smanjiti odgovornost samih platformi.
„Ako pretpostavimo da deca ne bi trebalo da budu na mrežama, platforme mogu da smanje ulaganja u bezbednosne mehanizme. Tada sav teret nadzora pada na roditelje.“
Umesto zabrana, stručnjaci predlažu:
- regulisanje dizajna aplikacija (auto-play, beskonačno skrolovanje)
- kontrolu algoritamskih preporuka
- veću odgovornost platformi za štetan sadržaj
„Platforme ostvaruju ogroman profit od pažnje korisnika“, rekao je Ji. „Zato imaju i obavezu da proizvodi budu bezbedni i korisni.“
Sagovornici su složni u jednom: odluke koje se tiču mladih ne mogu se donositi bez mladih.
„Moramo se dogovoriti šta znači bezbedan i pravedan digitalni prostor“, zaključuje Ji. „A to je nemoguće bez uključenja onih na koje se te odluke direktno odnose.“
