Neslaganja i konflikti su neizbežni u određenoj meri. Ali, ne može im se osporiti i da su korisni. Različita mišljenja često vode boljim rešenjima, a tenzija može da bude znak da se nešto zaista menja.
Ali, postoje ljudi kod kojih konflikt nije izuzetak, već je u neku ruku brazac ponašanja. Sa njima razgovor retko ostaje razgovor. On gotovo uvek postaje sukob. Svaka nesuglasica prerasta u ličnu borbu, a odgovornost se uporno pomera na druge. Takvi ljudi ne traže rešenje. Traže krivca.
Upravo takve „persone“ pravnik i terapeut Bil Edi naziva „ljudima visokog konflikta“. Kako pokazuje analiza koju prenosi Big Think, oni se ne izdvajaju po profesiji, obrazovanju ili statusu već po načinu na koji ulaze u odnose.
Obrasci koji se ponavljaju
„Ako želite da ih prepoznate na vreme, ne treba da tražite spektakularne ispade. Dovoljno je da obratite pažnju na obrasce“ piše Bil Edi.
Pre svega, postoji stalna potreba da se pronađe krivac. Kada nešto pođe po zlu, odgovornost gotovo nikada nije njihova. Uvek postoji neko drugi ko je uzrok problema i često ta osoba postaje meta.
Zatim sledi način razmišljanja koji ne poznaje nijanse. Ljudi su ili „dobri“ ili „loši“, odluke su ili potpuno ispravne ili potpuno pogrešne. U takvom okviru, kompromis ne postoji, postoje samo pobeda ili poraz.
Na kraju, emocije i reakcije izlaze izvan proporcije. Sitni povodi izazivaju intenzivne reakcije: podizanje tona, povlačenje, dramatične izjave ili nagli prekidi komunikacije. Sa strane, često deluje kao da intenzitet ne odgovara situaciji.
Problem nije u jednom incidentu. Problem je u tome što se isti obrazac ponavlja.
Ne pokušavajte da ih promenite
Instinktivna reakcija u ovakvim situacijama jeste pokušaj da „ispravite“ odnos. Da objasnite, smirite, ubedite, kaže Edi.
Ali upravo tu najčešće ulazite u zamku.
„Cilj ne bi trebalo da se osoba menja. Ljudi visokog konflikta retko preispituju sopstveno ponašanje, a svaki pokušaj da im se ukaže na to često samo pojačava sukob. Umesto toga, fokus treba da prebacite na ono što možete da kontrolišete – sopstvenu reakciju i granice koje postavljate.
To znači da ne ulazite u svaku raspravu, čak i kada ste u pravu, da birate kada ćete odgovoriti, a kada se povući. Da komunikaciju zadržite kratkom, jasnom i bez emotivnog naboja.“
U nekim slučajevima, to znači i smanjenje kontakta.
Upravljanje, ne pobeda
„Najvažnija promena u razmišljanju jeste ovakva: sa takvim ljudima ne „pobeđujete“. Vi upravljate odnosom. To podrazumeva da prihvatite da ne možete da promenite način na koji druga osoba razmišlja ili reaguje. Ali možete da promenite način na koji učestvujete u tom odnosu.
Možete da odlučite šta ćete tolerisati, gde su vaše granice i kako ćete reagovati kada se one pređu.
I to, iako deluje kao minimum, često je jedini način da sačuvate energiju, fokus i profesionalni integritet“ preporuka je Bila Edija.
Ne zato što ćete ih izbeći, već zato što ćete znati kako da se postavite. Jer najveći trošak u takvim odnosima nije jedan konflikt. Trošak je energija koju gubite pokušavajući da ga rešite na pogrešan način.
