Postoje filmovi koji se odgledaju i zaborave na izlasku iz bioskopa. I postoje oni koji nam se “zalepe”, koje citiramo i mnogo godina kasnije, koje gledamo bezbroj puta ponovo i sa čijim likovima se poistovećujemo. Star Wars spada u ovu drugu kategoriju.
Na papiru (i na ekranu), to je priča o galaksiji daleko, daleko odavde, sa njenim raznovrsnim stanovnicima, svetlećim mačevima, svemirskim brodovima i robotima i kliše zapletom: borbom dobra i zla.
U praksi, to je priča o svima nama.
Fanovi širom sveta 4. maj slave kao Dan Star Wars-a (igra reči sa datumom na engleskom, May 4th i kultnim sloganom ovog serijala, May the Force be with you) i neka ovaj nezvanični praznik posluži kao mali podsetnik da su neke lekcije iz ovog univerzuma previše realne da bi bile samo fikcija.
Nije sve mračno ili svetlo
Ako postoji lik koji savršeno dokazuje koliko je život zapravo siv, to je Anakin Skajvoker.
Njegova priča je kompleksna, on nije “rođen loš” već je sve krenulo iz nečeg savršeno ljudskog: straha da će izgubiti nekoga koga voli, potrebe da kontroliše stvari koje ne može da kontroliše, i osećaja da ga niko zapravo ne razume. I onda, korak po korak, pravi pogrešne izbore. Da li vam ovo zvuči poznato? Niko ne napravi veliku, životnu grešku odjednom, već sve počinje malim kompromisima za koje nalazimo opravdanje pred sobom. Anakin nije odjednom postao Dart Vejder, već je do toga doveo niz odluka koje su u tom momentu delovale kao jedine moguće. I tu nam Star Wars jasno poručuje: burne i snažne emocije nisu problem same po sebi. Problem je kad prestanemo da preispitujemo šta radimo sa njima i koga one i koliko povređuju.
“Do or do not”
Veliki majstor Joda je verovatno jedan od najcitiranijih likova u istoriji pop kulture i ova njegova čuvena rečenica postala je internet mim upotrebljavan u šaljive svrhe ali zapravo je ova jednostavna poruka dosta surovija nego što deluje.
Ideja da “nema pokušavanja” ne znači da moramo da budemo savršeni već da ne možemo da stalno nalazimo izgovore poput “videću”, “možda kasnije”, “nisam još spreman”.
Jer to “nisam još” lako postane zauvek.
U svetu Star Warsa, likovi koji stalno odlažu ostaju zakopani na istom mestu dok oni koji preseku i donesu odluku (čak i kad je ona možda pogrešna) pomeraju stvari.
To je i najrealnija lekcija koju malo ko od nas voli da čuje: preduzimanje akcije je često neuredno, haotično i bez zagarantovanog (pozitivnog) ishoda. Ali je i jedina stvar koja zapravo pravi razliku.
Niko ne počinje kao “glavni lik”
Luk Skajvoker na početku nije heroj. U njegovoj priči na Tatuinu nema ništa spektakularno ni “posebno”, on je lik koji gleda u horizont sa dva sunca i razmišlja kako mu je život dosadan. Lekcija koju iz ovog dobijamo je da ljudi ne počinju priču kao verzije sebe koje će kasnije postati. Luk ne kreće jer je spreman, već nema bolju opciju nego da pokuša. I usput uči, greši, pada i opet ustaje. To je onaj deo koji se ne vidi na kada gledate nečiji uspeh na društvenim mrežama ali je suština svakog realnog napretka.
Niko ne uspeva sam
Jedna od važnih poruka koja se stalno provlači kroz Star Wars univerzum je koliko su svi međusobno povezani. Luk ima Jodu i Obi-van Kenobija; Han Solo Čubaku; C3PO ima svog vernog pratioca R2 D2-a… a čak i oni najtvrdoglaviji likovi u nekom trenutku moraju da prihvate pomoć. Ideja da moraš sve sam/a zvuči dobro u teoriji. U praksi, to je najbrži put do toga da se zaglavite u mestu.
Star Wars nas uči: rast dolazi kroz odnose, kroz ljude koji te izazivaju, koji ti kažu kad grešiš i koji te podsete ko si kad ti to zaboraviš. I to ne mora da bude neki “mudri mentor”, često je to prijatelj koji te pogleda u oči i kaže: “Izvini, ali moram ovo da ti kažem…”
Prošlost nije etiketa
Ako postoji nešto što ova saga uporno ponavlja, to je ideja da ljudi nisu zarobljeni ni obeleženi najgorim verzijama sebe. Najbolji primer za to je Dart Vejder. Bez obzira na sve što je uradio, njegova priča ne završava tamo gde bi većina očekivala. Poruka je jednostavna, ali moćna – prošlost objašnjava mnogo toga, ali te ne određuje.
U svetu gde ljudi vole da te podsete na tvoje stare verzije, Star Wars nudi malo drugačiji ugao: možeš da promeniš pravac u bilo kom momentu svog putovanja i to ne mora da bude oštar zaokret ni spektakularna odluka. Nekad je to samo jedan, drugačiji izbor nego juče.
Nada kao strategija
Rebellions are built on hope (pobunjenici su nastali na nadi) zvuči kao poruka sa motivacionog postera ali u kontekstu Star Wars-a, to je realna životna lekcija.
Likovi iz ovog serijala su konstantno u situacijama u kojima su slabiji, gde šanse nisu na njihovoj strani i gde logika kaže da treba da odustanu pa ipak nastavljaju. Ne zato što su naivni ili glupi, već zato što je nada jedina stvar koja im ostaje, ona je njihovo “pogonsko gorivo”. Možda je upravo najvažnija lekcija cele priče: nada nije pasivna. Nada je odluka da nastaviš, uprkos tome što ne postoje nikakve garancije da ćeš uspeti.
