Većina kompanija nagrađuje sigurnost, predvidivost ili kontrolu i poštovanje ustaljenih pravila. Od zaposlenih se očekuje da brzo pronađu odgovore, a od lidera da ih već imaju. Međutim, upravo takav način razmišljanja često postaje najveća prepreka inovacijama.
Profesorka na Harvard Business School Frančeska Đino godinama proučava ponašanje ljudi koji iznutra menjaju organizacije. Njeno istraživanje dovelo ju je do zaključka da najbolji lideri nisu oni koji imaju najviše odgovora, već oni koji se usuđuju da postavljaju najviše pitanja.
Tu ideju razvila je u knjizi Rebel Talent: Why It Pays to Break the Rules at Work and in Life, u kojoj pokazuje da napredak retko nastaje slepim prihvatanjem pravila. Mnogo češće počinje jednostavnim pitanjem – zašto?
Radoznalost je oblik profesionalne hrabrosti
Inspiraciju za ovu ideju Đino nije pronašla u upravnim odborima velikih kompanija, već za porodičnim stolom. Jednog jutra njen sin je pitao zašto mleko u činiji sa pahuljicama mora da bude belo. Zašto ne bi bilo ružičasto, plavo ili žuto? Umesto da pitanje odbaci kao dečju maštu, shvatila je da upravo tako počinje svaka inovacija – odbijanjem da se prihvati odgovor: „Zato što se to oduvek tako radi.“
Tokom istraživanja otkrila je da ljude koji donose najveće promene ne povezuje bunt zbog samog bunta. Povezuje ih radoznalost. Oni ne prihvataju postojeća pravila zdravo za gotovo, već ih preispituju. Upravo zbog toga lakše uočavaju mogućnosti koje drugi ne vide.
U poslovnom svetu takav način razmišljanja često deluje rizično. Lakše je slediti ustaljene procedure nego dovoditi ih u pitanje. Ali, firme koje prestanu da postavljaju pitanja vrlo brzo prestaju i da napreduju.
Pitanje nije znak neznanja
Mnogi lideri izbegavaju da postavljaju pitanja jer veruju da bi time mogli ostaviti utisak nesigurnosti ili nedovoljne kompetentnosti. Istraživanja Frančeske Đino pokazuju upravo suprotno.
U jednom eksperimentu učesnici su pozitivnije ocenili osobu koja je tražila savet nego onu koja je samo iznosila sopstvena rešenja. Ljudi više veruju onima koji pokazuju iskreno interesovanje za tuđe mišljenje, jer takvo ponašanje doživljavaju kao znak otvorenosti, samopouzdanja i spremnosti da uče.
Postavljanjem pitanja lider ne gubi autoritet. Naprotiv, pokazuje da razume kako nijedna osoba nema monopol na dobre ideje.
Još važnije, pitanja menjaju kvalitet odnosa u timu. Kada zaposleni osete da ih neko zaista sluša i da njihove ideje imaju vrednost, raste poverenje, ali i spremnost da preuzmu odgovornost.
Najveće inovacije počinju sumnjom u rutinu
Frančeska Đino smatra da buntovnički duh nema mnogo veze sa kršenjem pravila. Mnogo više ima veze sa spremnošću da se preispita ono što svi drugi smatraju „normalnim“. Takvi lideri ne traže sukob sa sistemom. Oni traže bolje načine rada. Greške posmatraju kao priliku za učenje, različita mišljenja kao izvor novih ideja, a radoznalost kao pokretač razvoja.
To je razlog zbog kojeg kompanije koje podstiču pitanja, eksperimentisanje i konstruktivno neslaganje češće razvijaju inovacije od onih u kojima se od zaposlenih očekuje samo poslušnost.
Veštačka inteligencija preuzima sve više rutinskih zadataka, upravo će ljudska radoznalost postati jedna od najvrednijih poslovnih veština. Odgovori će biti dostupni gotovo svima. Pitanja će praviti razliku.
Možda zato najbolji lideri ne počinju sastanak gotovim rešenjem već pitanjem koje niko pre njih nije postavio.
