Američke carine ponovo prete da promene mapu svetske automobilske industrije. Ovoga puta među kompanijama koje bi mogle da plate najveću cenu nalaze se Toyota i Honda. Razlog nije Japan. Problem je Kanada.
Američki predsednik Donald Tramp predložio je carinu od čak 50 odsto na automobile uvezene iz Kanade. Nova stopa trebalo bi da stupi na snagu 1. januara 2027. godine.
Za dve najveće japanske automobilske kompanije to predstavlja ozbiljan poslovni problem. Toyota i Honda zajedno proizvode više od tri četvrtine svih automobila napravljenih u Kanadi, navodi Reuters.
Ukoliko se plan Vašingtona realizuje, kompanije bi mogle da se nađu pred izborom koji nema jednostavno rešenje. Ili će prihvatiti znatno veće troškove, ili će morati da menjaju proizvodnju i lance snabdevanja koji su građeni decenijama.
Kanada je mnogo važnija nego što izgleda
Automobilska industrija Severne Amerike već dugo praktično ne poznaje granice. Fabrike u SAD, Kanadi i Meksiku deo su istog proizvodnog sistema. Automobil može da bude sklopljen u jednoj državi, dok delovi tokom proizvodnje više puta prelaze granicu.
Takav model godinama je imao ekonomskog smisla. Sada ga carine dovode u pitanje.
Prema podacima koje prenosi Rojters, automobili proizvedeni u Kanadi činili su gotovo četvrtinu Hondine prodaje u SAD prošle godine. Kod Toyote je njihov udeo bio oko 17 odsto.
To su među najvećim nivoima izloženosti kanadskoj proizvodnji među vodećim proizvođačima automobila.
Toyota iz Kanade u SAD, između ostalog, izvozi popularni RAV4. Honda izvozi CR-V. Reč je o dva izuzetno važna SUV modela na američkom tržištu.
Zbog toga povećanje carine sa sadašnjih 25 na 50 odsto nije samo pitanje trgovinske politike. Ono direktno utiče na računicu proizvodnje svakog automobila.
Račun bi mogao da plate proizvođači, ali i kupci
Kompanije u ovakvoj situaciji imaju nekoliko mogućnosti.
Mogu da preuzmu trošak carina i prihvate nižu profitnu maržu. Mogu da povećaju cene vozila. Mogu da premeste deo proizvodnje. Ili mogu da kombinuju sve tri opcije. Nijedna nije bezbolna.
Honda je već upozorila da bi američko-kanadski trgovinski sukob mogao da dovede do viših cena vozila na američkom tržištu, preneo je Axios.
Problem je što proizvodnja automobila ne može jednostavno da se preseli preko noći.
Fabrike zahtevaju milijarde dolara ulaganja. Potrebni su dobavljači, logistika, radnici i nova proizvodna oprema. Uz to, postojeće fabrike u drugim državama često već rade blizu svojih kapaciteta.
Zato su trgovinski sukobi posebno problematični za automobilsku industriju.
Toyota je već platila milijarde zbog carina
Toyota već ima iskustvo sa rastom troškova koje donosi američka trgovinska politika.
Prema Reutersu, carine su kompaniju tokom prethodne finansijske godine koštale oko 1,4 biliona jena. To je približno 8,8 milijardi dolara.
Najveći svetski proizvođač automobila zato ubrzava ulaganja u SAD.
Toyota je najavila da tokom pet godina želi da uloži do 10 milijardi dolara u proširenje američkih operacija.
Deo tog plana je nova fabrika vredna 3,6 milijardi dolara u Teksasu. Kompanija tamo namerava da prebaci proizvodnju pikapa Tacoma iz fabrike u meksičkoj Baja Kaliforniji.
Poruka tržišta je jasna. Ako pristup američkom tržištu postaje skuplji, proizvodnja mora da mu bude bliža.
Honda pred još težom odlukom
Situacija za Hondu mogla bi da bude još komplikovanija. Kompanija pokušava da poboljša profitabilnost svog automobilskog poslovanja, dok istovremeno mora da odlučuje o velikim investicijama u Severnoj Americi.
Jedan od rukovodilaca kompanije nedavno je upozorio da Honda možda neće izgraditi osmu fabriku za sklapanje automobila u Severnoj Americi ukoliko ne bude dovoljno izvesnosti oko trgovinskog režima između SAD, Kanade i Meksika.
Dodatni problem predstavlja budućnost sporazuma USMCA. Sporazum je nasledio NAFTA i godinama je predstavljao osnovu integrisane severnoameričke proizvodnje.
Neizvesnost oko njegovog budućeg funkcionisanja sada kompanijama otežava planiranje investicija koje se mere milijardama dolara.
I Honda nije jedina.
Reuters je ranije izvestio da je i Hyundai upozoravao da neizvesnost oko USMCA utiče na njegove investicione odluke.
Kanada može da izgubi mnogo više od proizvodnje automobila
Za Kanadu je rizik još veći. Automobilska industrija zemlje godišnje proizvede oko 1,2 miliona vozila. Direktno i indirektno podržava približno 427.000 radnih mesta.
Analitičari upozoravaju da bi carina od 50 odsto mogla da dovede do zatvaranja pojedinih proizvodnih linija Toyote i Honde u Kanadi.
To bi pogodilo i široku mrežu dobavljača.
Kanada je najavila odgovor na američke mere. Premijer Mark Carney poručio je da Ottawa neće prihvatiti sporazum koji bi ugrozio njenu automobilsku, čeličnu i aluminijumsku industriju. O eskalaciji trgovinskog sukoba detaljno je izvestio Associated Press.
Situacija tako dobija dimenzije mnogo šireg trgovinskog rata.
Automobil može više puta da „pređe granicu“
Najveći problem za proizvođače nije samo mesto na kojem se automobil konačno sklapa.
Severnoamerički lanac dobavljača razvijan je decenijama.
Komponente prelaze između SAD, Kanade i Meksika tokom različitih faza proizvodnje. Zato carine na automobile i delove mogu da proizvedu efekat koji se širi kroz čitavu industriju.
Reuters je nekoliko dana ranije izvestio da su proizvođači očekivali trgovinski dogovor SAD i Kanade. Umesto toga, suočili su se sa najavom udvostručavanja carina.
Rojters je tada naveo da bi dodatni troškovi mogli da pogode Toyota, Hondu, General Motors, Ford i Stellantis.
To znači da problem nije ograničen na japanske kompanije.
Tramp želi fabrike u SAD
Logika američke administracije je drugačija. Visoke carine treba da kompanijama učine uvoz dovoljno skupim da im proizvodnja u SAD postane privlačnija.
Drugim rečima, carina nije samo instrument trgovinske politike. Ona postaje sredstvo industrijske politike.
Toyota već reaguje povećavanjem američkih investicija.
Drugi proizvođači mogli bi da krenu istim putem.
Međutim, izgradnja novih fabrika traje godinama. Do tada neko mora da plati razliku.
To mogu biti proizvođači kroz niže marže.
To mogu biti dobavljači kroz pritisak na cene.
A deo troška na kraju može završiti kod američkih kupaca kroz skuplje automobile.
Problem dolazi u najgorem trenutku za Japan
Za Toyotu i Hondu postoji još jedan problem. Dok pokušavaju da zaštite pozicije u SAD, japanske kompanije vode potpuno drugačiju bitku u ostatku sveta.
Kineski proizvođači električnih automobila agresivno osvajaju tržišta jugoistočne Azije, Evrope i Latinske Amerike.
Kompanije poput BYD-a nude električne automobile po cenama koje tradicionalnim proizvođačima stvaraju ozbiljan pritisak.
Američko tržište zato je za japanske proizvođače još važnije.
Kineski konkurenti tamo trenutno nemaju poziciju kakvu imaju na drugim velikim tržištima. Toyota i Honda zato ne mogu lako da prihvate slabljenje svog položaja u SAD.
Upravo tu leži najveći paradoks novih carina.
Mere koje treba da zaštite američku industriju mogu istovremeno da povećaju troškove kompanijama koje već decenijama proizvode automobile i zapošljavaju radnike širom Severne Amerike.
Nova ekonomija automobilske industrije
Najavljene carine pokazuju koliko brzo politika može da promeni ekonomsku računicu velikih kompanija.
Pre samo nekoliko godina ključna pitanja bila su cena rada, produktivnost fabrike i logistika.
Sada se u jednačinu sve snažnije uključuje geopolitika.
- Poljska gradi najveću kopnenu vojsku u Evropi: Sada milijarde želi da zadrži kod kuće
- Addiko banka prva u Srbiji obezbedila Mastercard Click to Pay za svoje klijente
- „Smrt stručnjaka“ i AI: Zašto su stručnjaci potrebniji nego ikada?
- Emocionalno inteligentan čovek postavi sebi jedno pitanje pre nego što odreaguje
- Amerika preuzima deo naftne igre u Venecueli: Kinezi i Rusi gube važne poslove
Za Toyotu i Hondu odluka više nije samo gde je najjeftinije napraviti automobil.
Pitanje je gde ga mogu proizvesti bez rizika da preko noći postane 25 ili 50 odsto skuplji za ulazak na najvažnije tržište.
Ako američke carine zaista stupe na snagu 1. januara, posledice neće ostati na granici SAD i Kanade.
One bi mogle da ubrzaju jednu od najvećih promena u automobilskoj industriji poslednjih decenija: prelazak sa globalno optimizovanih lanaca snabdevanja na proizvodnju organizovanu prema političkim i trgovinskim blokovima.
A to je promena čiji će račun biti mnogo veći od same carine.
