Povratak sa odmora podrazumeva još jedno prilagođavanje na relanost. Pažnja je uglavnom glavni problem. Tako se dese trenuci tokom radnog dana kada čitate istu rečenicu treći put, a i dalje ne znate šta ste pročitali. Sastanak traje, ali misli više nisu u prostoriji. Gledate u ekran, prelazite sa jednog prozora na drugi i pokušavate da se naterate da završite ono što bi vam u nekom drugom delu dana oduzelo deset minuta.
Tada je uobičajena reakcija da ostanete gde jeste i pokušate još jače da se usredsredite. A, možda bi trebalo da uradite upravo suprotno – da ustanete.
Nedavna analiza 25 slučajno odabranih kontrolisanih studija bavila se efektima takozvanih „aktivnih pauza“, kratkih perioda fizičke aktivnosti kojima se prekida duže sedenje. Rezultati su pokazali poboljšanja pažnje i sposobnosti da se odoli ometanjima i ostane usmeren na zadatak, a zabeležene su i koristi za radnu memoriju i kognitivnu fleksibilnost.
I za to vam nije potreban trening.
Pet do 15 minuta može biti dovoljno
Posebno je zanimljivo što su kratke pauze, u trajanju od pet do 15 minuta, bile povezane sa većim efektima nego duže ili ponavljane aktivnosti. Autori ipak upozoravaju da ovaj rezultat treba tumačiti oprezno zbog razlika između studija.
Istraživanja obuhvaćena analizom sprovedena su među decom i adolescentima u školskom okruženju, pa se njihovi rezultati ne mogu jednostavno preslikati na kancelariju. Međutim, postoje i podaci koji ukazuju da dugo sedenje može nepovoljno uticati na izvršne funkcije kod odraslih.
Praktičan zaključak je da kada pažnja počne da popušta, produžavanje vremena provedenog za stolom ne mora biti najbolji odgovor. Prošetajte desetak minuta. Izađite napolje. Ako ne možete, prođite hodnikom, popnite se stepenicama ili jednostavno ustanite i malo se razgibajte.
Nije poenta u vežbanju. Poenta je u prekidu dugog mirovanja.
Ne produžavajte sastanak
Isti princip može biti koristan i na poslu u saradnji sa drugima.
Ako sastanak traje dugo, a pažnja kolega i saradnika očigledno opada, dodatnih pola sata za konferencijskim stolom možda neće izroditi bolju ideju ni pametniju odluku. Kratka pauza uz kretanje može biti korisnija.
Razgovor udvoje ne mora uvek da se vodi u kancelariji. Ako okolnosti dozvoljavaju, sastanak može da postane kratka šetnja. Kada tim satima radi na zahtevnom problemu, deset minuta kretanja ne mora biti izgubljeno vreme. Naprotiv, može pomoći da se ljudi zadatku vrate sa više pažnje.
Postoji važna razlika između odmora od posla i pokušaja da se umoran mozak natera da nastavi istim tempom.
Kada sledeći put primetite da vam pogled ostaje na ekranu, a misli više nisu tamo, nemojte automatski zaključiti da vam nedostaje disciplina. Možda vam nedostaje samo deset minuta kretanja. Ponekad se koncentracija ne vraća tako što ćete duže sedeti nad problemom. Ponekad je potrebno da prvo ustanete.
