Zamislite svet u kojem Barbika ne samo da odgovara na detetova pitanja, već pamti njegove omiljene priče, pomaže oko domaćeg i nikad se ne suprotstavlja ni najluđim idejama. Ovo nije scena iz futurističkog filma, već realnost u koju će nas uvesti gigant industrije igračaka Mattel, koji se sprema da do kraja ove godine na tržište plasira igračke sa veštačkom inteligencijom.
Do sada su upravo najmlađa deca bila među retkima čiji svakodnevni život nije bio prožet AI tehnologijom. Ali s talasom AI igračaka koji dolazi, čak i rano detinjstvo, najosetljiviji i najformativniji deo života uskoro će biti oblikovano veštačkom inteligencijom jednako kao i bilo koja druga životna faza.
Da li to znači da ćemo na oltaru tehnologije sada žrtvovati i kreativnost, kritičko mišljenje i socijalne veštine naše dece?
Mentalna atrofija
Najnovija istraživanja širom sveta pokazuju da prosečni rezultati testova inteligencije opadaju, što predstavlja uznemirujući preokret višedecenijskog trenda prema kojem je svaka nova generacija postizala bolje rezultate od prethodne. Razlozi su složeni, ali jedan krivac postaje sve očigledniji: naša rastuća zavisnost od AI tehnologije za sve, od domaćeg zadatka do donošenja odluka.
Studije pokazuju da oni koji se previše oslanjaju na pomoć AI asistenata ređe samostalno rešavaju probleme i manje se upuštaju u kritičko razmišljanje, već bezpogovorno veruju odgovorima mašine. To znači da naši „mentalni mišići“ – analiza, pamćenje i prosuđivanje – polako atrofiraju. S druge strane, pojedine kognitivne sposobnosti (poput prostorne percepcije) jačaju, verovatno zahvaljujući vizuelno bogatim digitalnim okruženjima.
Međutim to nije dovoljno da umanji brigu jer studije pokazaju da, kako deca provode sve više vremena pred ekranima i sa pametnim igračkama, sve manje ga troše u haotičnoj ali kreativnoj igri sa vršnjacima.
Krivci i mračna strana
„Glavni krivci“ su nove interaktivne, AI igračke: Barbike koja razgovaraju, medvedi koji pričaju personalizovane priče i roboti koji se prilagođavaju raspoloženju deteta. Proizvođači pa čak i pojedini edukatori ih promovišu kao alate za personalizovano učenje, razvoj jezika i podsticanje kreativnosti. I zaista, eksperimenti sa AI robotima za pričanje priča pokazuju da, kada su dobro osmišljeni, oni mogu stimulisati maštovitost u dečijim idejama.
Ali postoji i mračna strana. Osnovni razlog za brigu je taj što deca uglavnom antropomorfizuju svoje igračke, daju im ljudske osobine i vrlo često razvijaju emocionalnu privrženost. Zato bismo mogli doći u situaciju da dete radije bira da provodi vreme sa svojim „robotizovanim“ nego pravim drugarima, jer im igračka nikada neće protivrečiti, neće se takmičiti, uvek će igrati po njihovim pravilima i nudiće trenutnu satisfakciju. Da li je to put ka potkopavanju razvoja socijalnih veština, koje se sastoji upravo iz učenje kompromisa, empatije i umetnosti slaganja sa drugima?
Dečiji mozak je visoko neuroplastičan, što znači da se prilagođava i oblikuje u skladu sa iskustvima. Ova plastičnost omogućava intenzivno učenje i razvoj, ali i znači da stalna interakcija sa AI igračkama može oblikovati neuralne puteve na načine koji utiču na socijalne veštine, empatiju i ljudsku povezanost. Ako se deca previše oslone na AI u igri i društvenim interakcijama, njihov mozak može razviti drugačije obrasce od onih kod dece koja više vremena provode sa vršnjacima, što potencijalno menja njihove sposobnosti za snalaženje u kompleksnim društvenim situacijama u budućnosti.
AI igračke i „mir“
Rezultati najmanje jednog istraživanja pokazali su da mladi koji koriste AI alate prijavljuju da imaju manje stresa i ređe pate od burnout-a. AI može pomoći u organizaciji obaveza i smanjiti anksioznost oko škole ili društvenih obaveza. Ali ovaj „mir“ može biti varljiv: ako deca provode manje vremena u realnim društvenim interakcijama, propuštaju ključne prilike za razvijanje samopouzdanja i rezilijentnosti (otpornosti). Suština je da gotovo ne postoje dugoročna istraživanja o tome šta će AI igračke učiniti sa kreativnošću, socijalnim veštinama ili emocionalnim zdravljem jedne generacije. Realnost je da trenutno sprovodimo ogroman eksperiment u realnom vremenu na sopstvenoj deci.
Hoće li AI igračke produbiti društvene razlike, stvoriti zavisnost ili otvoriti nove oblike maštovite igre? Niko ne zna.
