Dok deo tehnološke elite upozorava na „AI apokalipsu“ koja će zbrisati milione radnih mesta, prvi čovek kompanije Nvidia Jensen Huang nudi potpuno drugačiju perspektivu. On smatra da preterano pesimistična upozorenja nisu samo netačna, već su i štetna za ekonomiju jer odvraćaju mlade od ključnih zanimanja.
Opasnost
Huang je u nedavnom intervjuu istakao da lideri koji predviđaju kraj programiranja i nestanak polovine radne snage na početnim pozicijama pate od svojevrsnog „kompleksa boga“.
„To su izjave ljudi koji su poput mene – direktori. Iz nekog razloga, čim postanete CEO, umislite da znate sve. Moramo biti pažljivi i držati se činjenica“, poručio je Huang, ne imenujući direktno kolege poput Darija Amodeija iz Anthropic-a, koji je ranije iznosio slične mračne prognoze.
Huangov najveći strah je da će ovakva retorika odvratiti studente od inženjerskih struka u trenutku kada su oni svetu potrebniji nego ikada. „Ako ubedimo mlade diplomce da ne postanu softverski inženjeri, a ispostavi se da svetu treba više inženjera nego ikada – to je ogromna šteta.“
Zašto programeri neće nestati?
Jedna od ključnih zabluda „glasnika propasti“ je poistovećivanje zadatka sa svrhom posla.
- Zadatak softverskog inženjera je pisanje koda.
- Svrha je inovacija, rešavanje problema i identifikacija novih potreba.
Iako AI agenti čine kodiranje dostupnijim, to ne znači da će potražnja za ljudima pasti. Naprotiv, Huang procenjuje da je AI u poslednjih nekoliko godina već stvorila više od pola miliona radnih mesta jer kompanije koje usvajaju ovu tehnologiju rastu brže i imaju potrebu za novim kadrovima.
Dževonsov paradoks i budućnost rada
Huang i ekonomisti poput Torstena Sloka ukazuju na tzv. Dževonsov paradoks. Ova ekonomska teorija kaže da veća efikasnost u korišćenju nekog resursa (u ovom slučaju ljudskog rada kroz AI) zapravo povećava njegovu ukupnu potrošnju.
„Kada su parne mašine učinile korišćenje uglja efikasnijim, Britanija nije trošila manje uglja – trošila je više. Isti obrazac vidimo kod jeftinijih pravnih, konsultantskih i finansijskih usluga koje omogućava AI“, objašnjava Slok.
Umesto fiksne potražnje od, na primer, milijardu linija koda dnevno, Huang tvrdi da nam je potrebno bilion linija koda. „Imamo ideje za rešavanje problema u zdravstvu, nauci ili maloprodaji, a sada konačno imamo alat koji to može da prati a da pri tom čovek ne mora fizički da sedi za tastaturom za svaku liniju koda.“
AI neće zameniti ljude, već će proširiti tržište za ljudske veštine. Umesto širenja panike o egzistencijalnim pretnjama, fokus treba da bude na tome kako da se obrazuje nova generacija stručnjaka koja će koristiti AI za rešavanje najsloženijih problema čovečanstva.
