„Zamislite vođu sa emocionalnom inteligencijom. Kako se on ponaša? Kako komunicira sa svojim timom? Kako je raditi sa njim?
Ako zamislite nekoga ko velikodušno deli komplimente, pažljivo sluša, smiruje nesuglasice, nikada ne viče i uvek ostaje pribran, niste jedini. Kada većina ljudi zamisli šefa sa visokim koeficijentom emocionalne inteligencije (EQ), prvo što im padne na pamet jeste da je to neko ko je fin.
Postoji samo jedan problem sa ovakvim shvatanjem:
Poistovećivanje emocionalne inteligencije sa finoćom je mit“ u jednom od svojih tekstova napisao je psiholog i istraživač Adam Grant, planetarno poznat i cenjen.
Adam Grant dodaje svemu rečenom još jedan bitan detalj:
„Poistovećivanje emocionalne inteligencije sa finoćom može da umanji vašu emocionalnu inteligenciju.“.
To već nije ni dobro ni korisno u poslovnom okruženju.
Biti fin je lepo, ali…
Grant podvlači da „treba odmah reći da nema ničeg lošeg u tome da budete fini“. Naprotiv, brojna istraživanja pokazuju da je suprotno (biti neprijata) pogubno po mentalno zdravlje, učinak i čak profitabilnost tima.
Vaša mama i vaspitači bili su u pravu kada su vas učili da kažete „molim“ i „hvala“ i da imate obzira prema drugima. Biti fin je dobra stvar. Ali, biti fin nije isto što i biti emocionalno inteligentan.
Emocionalna inteligencija znači voditi teške razgovore
Na primer, često pominjana ideja je psihološka sigurnost. Sigurnost je danas ključna reč i gotovo nezaobilazna. Ljudi žele danas da budu sigurni i obezbeđeni u svakom smislu.
Istraživanja kompanije Google, recimo, pokazala su da je ova osobina – osećaj da možete da preuzmete rizik i da napravite grešku bez straha od kazne – ključna za uspeh tima. To je osobina duboko povezana sa emocionalnom inteligencijom lidera i njegovom sposobnošću da pokaže saosećanje i pruži podršku.
Ali, kako upozoravaju istraživači sa Harvarda, Emi Edmondson i Mikaela Kerisej, koje su pionirke u proučavanju psihološke sigurnosti, ova ideja se često pogrešno tumači. U članku za Harvard Business Review navode da je najčešći mit upravo taj da je psihološka sigurnost isto što i „biti fin“.
„Misliti da psihološka sigurnost znači biti fin ili uvek osećati udobnost jedna je od najčešćih zabluda,“ ističu one.
Previše često lideri veruju da obezbeđivanje psihološke sigurnosti znači zaštititi tim od neprijatnosti i negativnih povratnih informacija. Takvo ponašanje možda na kratko održava dobro raspoloženje i „vibracije“, kako kažu, ali ubija iskrenost, a time i mogućnost za rast i inovaciju.
„Sigurnost i udobnost nisu sinonimi. Sigurnost znači biti zaštićen od opasnosti ili štete. Udobnost znači odsustvo bola. Kada ljudi žele da budu fini, izbegavaju iskrenost i, svesno ili ne, doprinose neznanju i prosečnosti,“ upozoravaju Edmondson i Kerisej.
Voditi neprijatne razgovore
I pomenuti Adam Grant upozorava na isti mit. U svom podkastu WorkLife kaže:
„Ideja o psihološkoj sigurnosti nije da treba da budete zaštićeni od neprijatnosti, već upravo suprotno – da možete da vodite neprijatne razgovore. Cilj je da sve postane tema o kojoj se može razgovarati.“
Kod emocionalne inteligencije, po Grantu, nije stvar u tome da vaš tim stalno bude emocionalno komforan, već u tome da možete „dati iskrenu povratnu informaciju bez straha da ćete povrediti nečiji ego, znajući da će to biti shvaćeno kao prilika za rast“.
Budite dobronamerni
Prava emocionalna inteligencija nije izbegavanje teških razgovora, već sposobnost da ih vodite uz poštovanje. Umesto da težite da budete „fini“, razmišljajte o tome da budete dobronamerni.
Kada težite da budite „fini“, vi želite da se drugima dopadnete.
Kada ste dobronamerni, želite da drugima bude bolje.
Kada nekome kažete „Žao mi je što ti ne stižeš da završiš izveštaj na vreme“, vi ste „fini“.
A, kada ponudite pomoć i to uradite, vi ste dobronamerni.
Ponekad su ta dva u sukobu. Dati negativan komentar koji pomaže kolegi da napreduje nije fino, ali je dobronamerno. Ne slagati se s lošim predlogom na sastanku možda ne deluje prijatno, ali ako time spasavate projekat, čin je dobronameran. Naučiti kako da s poštovanjem saopštite ono što nije prijatno, ali jeste potrebno, ključni je korak u razvoju emocionalne inteligencije lidera.
