Dobrotvorstvo obućara Vlajka Kalenića: Od pijace do zadužbine

Foto: Bonitet.com/arhiva.rect.bg.ac.rs

Ključne tačke
  • Iza Kalenić pijace krije se ime jednog od najvećih dobrotvora
  • Od obućara do zadužbinara
  • Kalenićeva ideja se i danas sprovodi

Pre tačno 100 godina otvorena je Kalenić pijaca. Najveća pijaca u gradu Beogradu, koju je Financial Times proglasio za jednu od najboljih na svetu. Često izgovarano ime na Vračaru, ali i u ostalim delovima grada, jer je oduvek imala posetioce i iz drugih krajeva. Možda je povod neobičan, ali je ipak prava prilika da svi koji do sada nisu znali, saznaju ko se krije iza imena pijace.

U pitanju je Vladimir Vlajko Kalenić, obućar i trgovac iz Beograda koji je svoju celokupnu imovinu ostavio državi za školovanje siromašnih studenata. Osnovao je „Fond Vlajka Kalenića, obućara i ekonoma iz Beograda“ koji je pomagao siromašne studente ekonomije. Pored poseda Kalenića guvno na kojem se nalazi današnja pijaca, veliki delovi Vračara bili su u njegovom vlasništvu jer je mnogo ulagao u zemlju. Njegovim zaveštanjem posle smrti 1907. bavila se supruga Mileva do 1931. a nakon što je i ona preminula volju Vlajka Kalenića sprovodila je Vlada preko resornog ministarstva.

Obućar, poljoprivrednik, trgovac

Porodično bogatstvo Vlajka Kalenića bilo je zasnovano na obućarskom zanatu. Nasledio ga je od oca. Porodica je u svom vlasništvu imala i poljoprivredne posede, a i sam Vlajko je tokom života nastavio kupovinu imanja na tadašnjoj periferiji Beograda. Kalenića guvno na Vračaru na kojem se danas nalazi pijaca nasledio je, a imetak je proširivao kupovinom placeva i u današnjim ulicama Mileševskoj, Molerovoj i Mutapovoj. Na zemlji na padinama Voždovca i Malom Mokrom Lugu bavio se uzgojem žitarica, povrća i stoke. Bio je izlagač sa svojim proizvodnim programom na velikoj izložbi 1895. u Beogradu. Vlajko, kao uspešan proizvođač i trgovac, ipak, nije napuštao obućarski zanat koji je smatrao osnovom svog identiteta. Razgranatost Kalenićevih aktivnosti omogućila mu je stvaranje značajnog kapitala, ali i njegovo usmeravanje ka dobrotvornim ciljevima.

Kalenić zadužbina između ideala i istorijskih lomova

Svestan prolaznosti života, Vlajko Kalenić je 30. juna 1907. godine sačinio testament kojim je celokupnu imovinu namenio trajnom finansiranju školovanja siromašnih i nadarenih studenata. Njegova vizija dobila je institucionalni oblik nakon što je Zadužbina zvanično protokolisana 1931. godine, a ključni izvor prihoda postalo je rentiranje višespratnice sa 32 stana u današnjoj Svetogorskoj ulici.

Iako je Zadužbina u međuratnom periodu uspešno funkcionisala, posle Drugog svetskog rata bila je nacionalizovana i decenijama lišena svoje osnovne namene. Tek 1996. godine Univerzitet u Beogradu uspeo je da obnovi njen rad, a od 2000. godine zgrada u Svetogorskoj ulici ponovo je stavljena u funkciju Fonda. Danas Odbor Zadužbine raspisuje konkurse za stipendije i jednokratne novčane pomoći studentima Ekonomskog fakulteta slabijeg materijalnog stanja, ali su prihodi skromni i u opadanju. Razlozi za to leže u gubitku značajnog dela imovine, dugotrajnim imovinsko-pravnim sporovima i povlašćenim zakupima, zbog čega Zadužbina više nije u stanju da u punoj meri ostvaruje Kalenićevu volju. Ipak, njegova zaostavština i dalje živi kao konkretna podrška studentima, ali i kao opomena koliko je prekid institucionalnog kontinuiteta skupo koštao društvo.

Tragovi Kalenića u centru Beograda

Od nekadašnjeg ogromnog imetka Vlajka Kalenića, Beogradu su danas ostala dva trajna simbola: palata u Svetogorskoj ulici i Kalenićeva pijaca na Vračaru. Podignuta 1926. godine na mestu nekadašnjeg Kalenića guvna, pijaca je postala jedno od najživljih i najomiljenijih gradskih mesta, prostor svakodnevice u kojem se i dalje oseća duh starog Beograda. Ime Vlajka Kalenića nosi i mala ulica i kafana kraj pijace, mesto susreta umetnika, advokata i komšija.

Njegova grobnica nalazi se na Novom groblju, a bista na zgradi u Svetogorskoj 12. Iako je zadužbina vremenom osiromašila, i iz godine u godinu beleži sve manje prihode, Kalenićev primer ostaje snažan podsetnik na vreme kada su pojedinci svoj uspeh merili kroz korist koju su ostavljali zajednici. U tom smislu, njegovo nasleđe je i dalje živo kao moralni orijentir i istorijska lekcija za današnje moderne finansijske moćnike koji društvu vraćaju minimum sredstava.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde