Kada se govori o milijarderima, gotovo po automatizmu pomislite na tehnologiju, investicione fondove i kompanije čija se vrednost meri stotinama milijardi dolara. Nije tu reč samo o utisku. Finansije i tehnologija zaista su stvorile, konkrektno, polovinu od 400 najbogatijih Amerikanaca. Ali lista najbogatijih za 2026. otkriva nešto zanimljivo: ogromno bogatstvo ne nastaje samo u industrijama koje trenutno privlače najviše pažnje.
Milijarde su napravljene prodajom hrane, nekretnina i automobila, ali i proizvodnjom sredstava za čišćenje, transportom robe, iznajmljivanjem aviona, skladištenjem stvari, pa čak i suzbijanjem štetočina. Ako Forbes 400 nešto govori o poslovnom svetu, onda je to da industrija jeste važna, ali da „veliki kapital često nastaje tamo gde postoji mogućnost da se jedan poslovni model proširi mnogo dalje od njegovog prvobitnog tržišta“.
Prema podacima Forbes 400, najviše najbogatijih Amerikanaca dolazi iz 16 industrija. Forbes je imovinu procenjivao na osnovu različitih izvora, uključujući vrednost vlasničkih udela i druge vrste imovine, uz uračunavanje dugova i određenih donacija. Podaci predstavljaju procenu stanja početkom septembra 2026. godine.
Finansije i tehnologija igraju svoju ligu
Na prvom mestu nalaze se finansije i investicije, iz kojih dolazi 108 članova liste Forbes 400. Među njima su osnivači hedž fondova, investicionih kompanija, fondova rizičnog kapitala i hipotekarnih kompanija, ali i naslednici velikih finansijskih imperija. Najbogatiji u ovoj kategoriji je Voren Bafet, čije je bogatstvo procenjeno na 144 milijarde dolara.
Odmah iza finansija nalazi se tehnologija sa 91 članom. Ako finansijski sektor ima više milijardera, tehnologija proizvodi neka od najvećih pojedinačnih bogatstava. Ilon Mask je, prema podacima, sa procenjenih 908 milijardi dolara daleko najbogatiji predstavnik ove kategorije, a čak devet najbogatijih ljudi iz tehnološkog sektora pojedinačno ima više novca od Vorena Bafeta.
Nova faza tehnološkog bogatstva sada je vezana za veštačku inteligenciju. AI bum već je doveo nova imena na listu, među kojima je i suosnivač i predsednik OpenAI Greg Brokman. Tek posle prva dva mesta postaje jasno koliko puteva do velikog kapitala zapravo postoji.
Prehrambena industrija i proizvodnja pića dale su 35 članova liste. Moda i maloprodaja 26, energetika 23, nekretnine 18, a mediji i zabava 17. Sport ima 16 predstavnika, zdravstvo i proizvodnja po 15, uslužne delatnosti 11, automobilska industrija osam, koliko i kategorija diversifikovanih poslova. Logistika ima četiri predstavnika, građevinarstvo i inženjering tri, a industrija kockanja i kazina dva.
Milijarde se ne prave samo u glamuroznom poslu
Možda je upravo donji deo ove liste poslovno zanimljiviji od samog vrha.
U kategoriji usluga nalaze se milijarderi čije je bogatstvo nastalo iz poslova poput iznajmljivanja aviona, kruzera i skladišnih prostora. Geri Rolins povezan je sa kompanijom za kontrolu štetočina Rollins, koju je osnovao njegov otac. U proizvodnji su četiri velika bogatstva povezana samo sa naslednicima SC Johnson, kompanije poznate po proizvodima za čišćenje poput Windexa i Gladea.
Automobilski biznis pokazuje još jednu zanimljivu stvar. Velika bogatstva u ovoj kategoriji u SAD ne nastaju nužno proizvodnjom automobila. Novac je i u prodaji, servisiranju, distribuciji i delovima. Slična logika važi za logistiku: posao koji krajnji kupac gotovo i ne primećuje može vredeti milijarde upravo zato što bez njega čitav lanac trgovine ne funkcioniše. Građevinarstvo i inženjering imaju samo tri predstavnika na listi, ali sva trojica su milijarderi koji su sami izgradili svoje poslovne imperije. Dajana Hendriks je sa pokojnim suprugom Kenom Hendriksom osnovala distributera građevinskog materijala ABC Supply. Majk Holingshed osnovao je proizvođača betona Smyrna Ready Mix, a Robert Klark građevinsku kompaniju Clayco.
Milijarde mogu nastati i iz betona, kamiona, skladišta ili sredstva za čišćenje. Ne moraju uvek da imaju aplikaciju.
Osnivač ili naslednik i dve priče velikog bogatstva
Ipak, kroz gotovo sve kategorije provlači se još jedna važna zajednička crta. Najveća bogatstva uglavnom pripadaju ljudima koji su kompaniju osnovali ili porodicama koje su takvu kompaniju nasledile.
U prehrambenoj industriji među najbogatijima su Žaklin i Džon Mars, naslednici kompanije Mars. U maloprodaji dominira porodica Volton, čije bogatstvo potiče od Walmart-a. U energetici veliki deo liste čine naftni preduzetnici i njihove porodice. U zdravstvu se pojavljuju naslednici i veliki vlasnici kompanija iz farmacije, medicinske opreme i bolničkog biznisa.
To možda govori više o velikom bogatstvu nego sama rang-lista industrija. Plata, čak i izuzetno visoka, retko stvara bogatstvo ove veličine. Vlasništvo može.
Zato Forbes 400 nije samo priča o tome koje su industrije trenutno najprofitabilnije. To je i priča o vlasničkim udelima, kompanijama koje mogu da rastu decenijama i kapitalu koji se prenosi kroz generacije.
Tehnologija danas stvara bogatstvo brzinom koju je teško porediti sa tradicionalnim industrijama, a veštačka inteligencija taj proces dodatno ubrzava. Ipak, kamioni i dalje prevoze robu, beton i dalje gradi gradove, neko mora da proizvodi ambalažu, prodaje automobile, upravlja skladištima i rešava probleme koje ljudi svakodnevno imaju.
Evropa je drugačija
Evropska mapa velikog bogatstva izgleda nešto drugačije od američke.
Dok vrhom američke liste moćno dominiraju tehnologija i finansije, među najbogatijim Evropljanima mnogo su vidljiviji luksuzna roba, moda, maloprodaja, prehrambena industrija i porodične kompanije koje su rasle decenijama. Španac Amansio Ortega izgradio je Inditex, vlasnika Zare i drugih modnih brendova, dok je Francuz Bernar Arno svoje bogatstvo vezao za LVMH, imperiju koja okuplja desetine luksuznih modnih i kozmetičkih brendova. U Nemačkoj je jedno od najvećih bogatstava stvoreno u sasvim drugačijem segmentu – Diter Švarc je od Lidla i Schwarz Group izgradio najveću evropsku maloprodajnu imperiju, dok italijanski milijarder Đovani Ferero predstavlja treću generaciju porodice iza kompanije Ferrero, poznate po Nutelli, Kinderu i Tic Tacu. Zajednički imenitelj ponovo nije samo industrija, već vlasništvo: evropska bogatstva često počivaju na kompanijama koje osnivači i njihove porodice kontrolišu tokom više generacija.
