„Zamislite svet u kome se usamljen čovek zaljubljuje u operativni sistem sa glasom Skarlet Johanson. Pre desetak godina to je delovalo kao naučna fantastika. Danas zvuči neprijatno realno“ u svojoj knjizi RenaAIssance napisao je Zek Kas.
Ovo je zaplet filma Her i omiljena distopija futuriste Kasa, nekadašnjeg direktora za plasman proizvoda u OpenAI-ju i istraživača koji se aktivno bavi veštačkom inteligencijom.
„Film je uverljiv jer se to već dešava“, rekao je Kas u jednom od intervjua. „Ali to ne znači da je neizbežno. To je put koji možemo, i moramo da izbegnemo.“
Kas ne negira rizike veštačke inteligencije. Naprotiv. Govori otvoreno o manipulaciji pažnjom, gubitku identiteta kroz posao, o dehumanizaciji i pasivnom prepuštanju mašinama da misle umesto ljudi. Ali, njegova poruka nije pesimistična. Ona je upozorenje i poziv na odgovornost.
Od alata ka saputniku
„Idemo ka svetu u kome tehnologija neće zahtevati da učimo kako ona funkcioniše“, kaže Kas. „Umesto toga, tehnologija će učiti kako mi funkcionišemo.“
Veštačka inteligencija je već iskoračila od prostih alata ka autonomnim agentima koji rade u ime ljudi. Sledeći korak, veruje Kas, biće operativni sistemi zasnovani na prirodnom jeziku – bez ekrana, bez tastatura, dostupni kroz naočare, satove ili prstenje.
„Tehnologija će postojati pasivno“, rekao je. „A to znači svet sa neograničenim pristupom inteligenciji.“
I upravo tu nastaje dilema.
Hoće li ljudi postati gluplji?
Deca sve teže čitaju. Pismenost opada. Prvi put postoji realna mogućnost da nove generacije znaju manje od prethodnih. Tehnologija, umesto da oslobađa, često amortizuje napor razmišljanja.
Ali Kas pravi važnu distinkciju:
„Veštačka inteligencija neće sve učiniti pametnijima, ali će pojačati ono što već jesmo.“
Oni koji ne žele da uče, preživeće uz pametnije alate. Oni koji žele znanje, imaće mu pristup kao nikada ranije. AI neće izjednačiti ljude. Ona će uvećati razlike.
Pažnja je nova droga
„Zamka za pažnju biće sve sofisticiranija“, upozorava Kas. „A tehnologija sve ubedljivija.“
Paradoksalno, svet bez ekrana mogao bi da vrati ljude „fizičkim zajednicama“ ali i da ih gurne još dublje u virtuelne odnose. Neko će se vratiti komšiluku. Neko će, vrlo verovatno, izlaziti sa robotom.
„To je „Her problem“. Ne tehnološki, već ljudski“ piše i predviđa Kas.
Zakon, a ne kod
Na pitanje o kriminalu i zloupotrebi AI-ja, Kass je jasan: rešenje nije u algoritmima, već u zakonima.
„Ako neko pomoću AI-ja pokušava da prevari starije ljude imitirajući glas njihovog komšije, mora biti strogo kažnjen. Ne zato što je koristio tehnologiju, već zato što je zloupotrebio poverenje.“
A, na pitanje da li će AI ljudima uzeti posao, odgovorio je:
„Možda“, kaže Kass. „Ali to se dešavalo i ranije.“
Industrijske revolucije su menjale poslove, ali su dugoročno poboljšavale kvalitet života. Pravi problem, upozorava Kas, neće biti nezaposlenost već gubitak identiteta, jer su ljudi naučili da sebe definišu kroz posao.
U tom kontekstu, upozorenje Jensena Huanga, direktora Nvidije, koje mediji neumorno citiraju zvuči brutalno iskreno:
„Nećete izgubiti posao zbog veštačke inteligencije. Izgubićete ga zbog nekoga ko koristi veštačku inteligenciju.“
Ali ni tu za Zeka Kasa nije kraj priče.
Stvari će biti jeftine, a ljudi dragoceni
„Ovo nije priča čovek protiv mašine“, kaže Kas. „Ovo je čovek sa mašinom protiv čoveka bez nje.“
AI ne ukida poslove. Ona ih menja. Automatizuje ono što se može kodifikovati i oslobađa prostor za ono što je suštinski ljudsko: prosuđivanje, kreativnost, prisutnost, saosećanje.
Lekari koriste AI da analiziraju snimke, ali pacijenti biraju doktore zbog načina na koji se osećaju pored njih. Advokati skraćuju pripremu za predmete, ali vrednost ostaje u argumentaciji. Hrana postaje jeftina, ali ručno spremljen obrok postaje dragocen.
„AI će učiniti stvari jeftinim“, kaže Kas. „Ali će ljude učiniti dragocenim.“
Najvažnija veština budućnosti: prilagodljivost
Suprotno popularnim savetima, Kas tvrdi da usavršavanje veština i napredovanje, nadogradnja znanja nisu presudni.
„Neće pobediti oni koji znaju kako AI funkcioniše. Pobediće oni koji znaju da menjaju način na koji rade.“
On to naziva ponašajnom prilagodljivošću ili sposobnošću da se napuste stare navike, eksperimentiše i uči iz promene. Tehničke veštine zastarevaju. Prilagodljivost ne.
U narednoj deceniji, upravo će to biti najvrednija valuta rada.
Tehnologija neće zameniti ljudski duh
Kas se u jednom od intervjua kao i u samoj knjizi vraća ličnoj priči. Na dodeli nagrade njegovom ocu, onkologu, nije slušao o njegovoj inteligenciji. Slušao je pacijentkinju kako govori o tome kako se pored njega osećala.
„U svetu u kome je nauka pametnija od lekara, ljudskost nije bila dodatna osobina. Bila je proizvod“ rekao je.
Veštačka inteligencija će promeniti posao, ekonomiju i društvo. Ali neće zameniti radoznalost, humor, hrabrost i smisao.
Pravo pitanje, zaključio bi Kass, nije da li će AI učiniti ljude suvišnim već da li će joj ljudi dozvoliti da postanu suvišni sopstvenim životima.
