U poslovnom svetu postoji dobro poznat šablon koji ima svoj ritam. Proces počinje detaljnim intervjuima, nedeljama pažljivog procenjivanja i iščekivanjem novog profesionalnog poglavlja. Kada se ponuda konačno prihvati, odlazak na posao je ispunjen nadom, a upoznavanje sa novim timom i rukovodiocem donosi talas entuzijazma. Nov posao, promena, nova energija.
Međutim, „faza medenog meseca“ pre ili kasnije prođe. Na scenu tada stupa trenutak koji se ponavlja u kompanijama širom sveta: menadžer povlači potez (ili propušta da ga povuče) koji kod zaposlenog budi ozbiljnu sumnju u profesionalni integritet nadređenog i postavlja pitanje da li je kompaniji za koju radi zaista stalo do ljudi. Od tog momenta, krivulja motivacije kreće naniže, a krajnji ishod u velikom broju slučajeva vodi ka istoj odluci – davanju otkaza.
Odluka teža od beneficija i plate
Dugogodišnja istraživanja o fluktuaciji radne snage konstantno potvrđuju zaključak koji je svojevremeno definisao bivši izvršni direktor Gallup-a, Džim Klifton. Prema njegovim iskustvima i znanju, najvažnija odluka koju jedna kompanija donosi jeste imenovanje menadžera. Kada se na tu poziciju postavi pogrešna osoba, tu grešku ne mogu ispraviti ni visoke kompenzacije, ni primamljivi paketi beneficija. Ništa tu ne pomaže.
„Zaposleni na svim nivoima, bez obzira na industriju i vrstu posla, spremni su da napuste radno mesto ako lider podbaci u svojim osnovnim odgovornostima. Odlazak iz toksičnog okruženja često postaje jedini racionalan izbor u cilju očuvanja mentalnog i fizičkog zdravlja“ rekao je Klifton.
Glavni razlozi zbog kojih ljudi donose odluku o promeni posla uglavnom se svode na nekoliko ključnih tačaka:
- Osećaj da su profit i prihodi kompanije uvek ispred humanog odnosa prema zaposlenima.
- Loš profesionalni ili lični odnos sa direktnim rukovodiocem.
- Uverenje da poslodavac ne uspeva da privuče ili zadrži visokokvalitetne kadrove.
- Nedostatak jasnih prilika za dugoročni karijerni rast i usavršavanje.
- Nezadovoljstvo zbog toga što menadžment ne koristi potencijal i veštine zaposlenog na pravi način.
Zajednički imenitelj za sve navedene stavke jeste činjenica da menadžeri imaju direktan i apsolutan uticaj na svaku od njih.
Istina sažeta u četiri reči
Suština problema i stvarni razlog zbog kojeg ljudi masovno napuštaju poslove i napuštali su od pamtiveka može se sažeti u samo četiri reči: ljudi nisu dovoljno cenjeni.
Kada zaposleni nisu poštovani kao profesionalci i kao ljudska bića, kada izostaje podrška za njihov individualni razvoj, kada se sa njihovog puta ne uklanjaju prepreke koje ih koče u radu i kada se njihov glas sistematski ignoriše, dolazi do naglog pada truda i angažovanja. Taj proces može da započne već nakon nekoliko sedmica na novom poslu.
„Ukoliko se takvo stanje ne promeni, zaposleni se najpre isključuju emotivno i intelektualno. Onog trenutka kada zaposleni prestane da bude mentalno prisutan na svom radnom mestu i kada počne samo mehanički da odrađuje zadatke, ažuriranje biografije i potraga za novim poslodavcem postaju samo pitanje dana“ poručio je Kliford ispred Gallup-a.
