„Hej, šarlatani, nemojte mi slati više pozivnica za vaše „lažne“ podkaste gde se gostovanje plaća!“, objavio je Džo Prokopio, jedan od mnogih preduzetnika sa višegodišnjim iskustvom. Tekstom koji je usledio nakon ovakvih poziva vlasnika podkasta, privukao je milionske čitaoce.
Istina je da je američko tržište preplavljeno podkastima i da ih je sada već nebrojeno koji se emituju. Ali, bez obzira na veličinu tržišta, ovaj format je preplavio internet, a pre svega cilja na poslovni svet i deo populacije koji je zainteresovan za zdrav i dug život.
Šta je Džo Prokopio napisao i preporučio svima koji su u biznisu i dobijaju pozive da uz finansijsku nadoknadu budu sagovornici podkasta?
Ipak ih pročitam
„Slušajte, dobijam gomilu pozivnica da gostujem u raznim podkastima. Ali, vi i ja dobro znamo da danas ima toliko podkasta da se ovo ne može ni nazvati skromnim hvalisanjem. To je kao da se hvalim time što dobijam mnogo spam mejlova. To je samo nusproizvod mog imena i svačijeg koje kruži internetom.
Nikada ne prihvatam ove pozive, ali ih ipak pročitam. Ponekad čak posetim i njihove sajtove, ako ih imaju. Jer ja zapravo navijam za njih. Kao dugogodišnji osnivač startapa i poslovan čovek, iskreno me intrigira ta poslovno-kreativna energija ljudi i njihovih poduhvata. Probao sam podkasting. To je mnogo teškog rada za, budimo realni, prilično malu nagradu.
Dakle, bilo je prilično lako videti da podkast pozivi nisu prevara, već nešto što nijedan poslovni čovek ne bi trebalo ni da razmatra, osim ako nije spreman da bukvalno spali svoj novac.
Mislim, ako ste piromani, u redu. U suprotnom, plaćanje da gostujete u nekom, u svakom smislu sumnjivom biznis podkastu verovatno donosi bolji emotivni povrat nego finansijski“ napisao je Prokopio.
Podkast – prvi znak
Iskustvo Prokopija je da su u 99 od 100 slučajeva pozivi lično napisani od strane „simpatičnih ljudi koji deluju kao da stvarno veruju u to što rade“.
„Poštujem. Ali u svakih stotinu poziva, naiđe jedan koji smrdi. I morate da se oslonite na njuh, jer nikada ne kažu direktno da žele vaš novac.
Prvi znak je kad mi kažu koliko su impresionirani onim što sam uradio sa firmom, biznisom, profilom na LinkedIn-u, dok „ne odlučim šta želim da radim kad porastem“. Gostovanje kod njih će mi u tome pomoći. A, u poslednje vreme ta firma privlači tonu smeća. To je sada samo pravno utočište za moje pisanje i brzorastući privatni newsletter, ali izgleda da to ne sprečava ljude da mi šalju poslovne ponude, softverske programere iz inostranstva. Niko ne istražuje, već gledaju ime i žele zaradu“, napisao je.
Platićeš, o da platićeš
Drugi znak na koji upozorava Prokopio je kada nema nikakvog „hajde da se upoznamo“ dela razgovora. Samo treba da odgovorite „DA“ i zakazani ste.
„Uradim ono što uvek radim“ piše Prokopio.
„Istražim ih malo detaljnije. Čudno. Nema linka ka sajtu u mejlu, a domen sa kojeg je stigao mejl bio je samo serverska adresa za slanje poruka, bez sajta.
Morao sam ručno da pronađem sajt i detaljno ga prečešljam. Uglavnom, bila je to gomila, ali baš gomila pažljivo sročenih, ali deprimirajuće sličnih opisa epizoda, sa uglavnom profesionalnim fotografijama gostiju i definitivno opskurnim, temama koje su opšte, potrošne i dosadne.
Otišao sam na „O nama“, „Kontakt“, i svaku moguću sekciju sajta. Tu je bio i deo sajta posvećen recenzijama gostiju. Nije to bio cenovnik ili nešto slično. I neću citirati tačan tekst jer mnogi ne zaslužuju reklamu. Ali, bilo je to nešto poput kratke zahvalnice onima koji „doprinesu“ podkastu.
To su ključne tačke. Ostavljam vama da ih povežete i razmislite“, napisao je.
Ključni savet
Kad je Prokopio pomenuo ovaj i slične podkast pozive jednom od klinaca, maturantu u srednjoj školi, ovaj ga je odmah povezao sa beskrajnim pozivima koje dobija da ga uvrste u razne „prestižne“ publikacije. Ključna reč je uglavnom „čast“ negde u nazivu. Dobiće plaketu i besplatni primerak za nekih 100 dolara ili tako nešto.
„O, da. Sećam se toga. Kao i svaki razočaravajući deo života, počinje u srednjoj školi i nikada ne prestaje.
I to je možda najbolji primer ovakvih „ponuda.“ Platiš za vidljivost u nekoj publikaciji koju niko nikada ne čita. Čak ni ostali ljudi u istoj publikaciji. Dobiju svoj primerak, otvore ga na stranici gde su oni, osete trenutak zadovoljstva i stave ga na policu.
I to je u redu. Ne žalim se što ljudi kupuju prava na ime neke zvezde ili tako nešto. To je u redu.
Ali, recite ljudima da to radite. Recite im da je sve to samo velika plaćena reklama“, poručio je Džo Prokopio.
Postoje potpuno legitimni načini da dođete do vidljivosti za vaš biznis. Da ih nema, ovakve prevare ne bi bile moguće, kako je to istakao Prokopio u tekstu.
„I to me izluđuje, jer dodatno otežava izgradnju poverenja i iskrenosti u pravoj vezi između plaćenog sponzora i kvalitetnog kreatora sadržaja. To je nešto što me lično pogađa. Da zaključim: Platite da prodate vaš proizvod, da. Nikada ne plaćajte da budete proizvod“, ključni je savet Džoa Prokopija.