„Ako želimo da rešavamo stvarne probleme društva, potrebno nam je znanje na nivou stručnjaka, a vrednovanje takvog znanja počinje mnogo ranije nego što mislimo“ napisao je Itan Sigl, astrofizičar, populizator nauke i profesor univerziteta.
„Još od detinjstva mnogi osećaju pritisak da ne deluju previše pametno, radoznalo ili upućeno. Takvo ponašanje često dovodi do društvenog odbacivanja i etiketa poput „štreber“ ili „sveznalica“. Kako odrastamo, isti obrasci ostaju prisutni pa umesto da negujemo znanje, neretko potiskujemo intelektualnu radoznalost kako bismo se uklopili u okolinu.
Upravo ti obrasci doprinose naučnoj nepismenosti i opasnom fenomenu veličanja neznanja. A društvo koje potcenjuje stručnost teško može zdravo da funkcioniše“ rekao je Sigl u jednom od svojih uvodnih predavanja studentima.
Koreni potcenjivanja znanja
U školama se često dešava da deca koja se ističu znanjem postaju meta podsmeha ili nasilja. Ovaj društveni mehanizam poznat i kao sindrom, kažnjava svakoga ko se intelektualno izdvaja.
Poruka koju deca usvajaju je jednostavna: da biste bili prihvaćeni, ne smete biti previše pametni, uspešni ili drugačiji.
Tako neznanje postaje društveno prihvatljiva norma iako je u stvarnosti izuzetno opasno stanje, jer vodi ka pogrešnim odlukama koje pogađaju čitavo društvo.
Šta nauka već omogućava
„Kao vrsta“, piše Sigl, „uspeli smo da razumemo:
- šta je život i kako evoluira,
- od čega je sačinjena stvarnost – od subatomskih čestica do kosmosa,
- kako se materija ponaša u ekstremnim uslovima,
- kako je nastao i razvijao se svemir.
Sva ta saznanja potiču iz naučnog metoda: postavljanja pitanja, posmatranja, merenja i eksperimenta. Nauka je najpouzdaniji alat za razumevanje sveta.
Ipak, niko ne može biti stručnjak za sve. Kada čoveku nedostaje znanje, postoje samo dva razumna puta:
da ga sam stekne ili da slušamo one koji ga imaju.
Zašto ljudi odbacuju stručnost
Prihvatanje naučnih činjenica zahteva neprijatna priznanja po viđenju Sigla:
- da ne znamo sve,
- da možemo pogrešiti,
- da smo možda verovali pogrešnim autoritetima,
- da promena mišljenja zahteva trud i poniznost.
Zbog potrebe da „sačuvamo obraz“, mnogi radije biraju poricanje stvarnosti. Posledice takvog izbora mogu biti ozbiljne – od zanemarivanja bolesti i finansijskih problema do društvenih katastrofa poput gladi izazvane pogrešnim politikama ili ekološke katastrofe usled krčenja šuma.
Kada se odbacivanje nauke pretvara u opasnost
Kao populizator nauke Sigle navodi savremene primere koji pokazuju koliko je naučna nepismenost štetna:
- odbacivanje vakcina dovodi do epidemija bolesti koje su mogle biti sprečene,
- uklanjanje fluora iz vode povećava karijes kod najugroženijih,
- ignorisanje klimatskih promena produbljuje globalne krize.
Kada lično uverenje postane važnije od stručnog znanja, društvo snosi cenu.
Poniznost kao preduslov napretka
Jedna rečenica po mišljenju Sigla često izaziva otpor: „Niste u pravu baš u svemu.“
Ipak, spremnost da ljudi priznaju grešku i uče iz novih dokaza temelj je napretka – ličnog i civilizacijskog. Suprotno tome, veličanje neznanja i ismevanje znanja čine svet objektivno gorim mestom.
Rešenje nije samo u obrazovnom sistemu ili institucijama. Ono počinje ličnim izborom:
- da ljudi budu otvoreni za učenje,
- da slušaju stručnjake,
- da preispituju sopstvena uverenja.
„Jer u vremenu globalnih kriza, budućnost društva može zavisiti upravo od naše spremnosti da zamenimo neznanje znanjem“ podseća i upozorava Itan Sigl.
