Novi Zeland sprema jedno od najstrožih pravila za društvene mreže na svetu. Vlada premijera Kristofera Luksona najavila je zakon kojim bi osobama mlađim od 16 godina bio zabranjen pristup nizu društvenih platformi.
Odgovornost neće biti na deci ili roditeljima. Biće na tehnološkim kompanijama.
Predlog predviđa i kazne koje mogu dostići čak 10 odsto globalnih prihoda platforme ukoliko kompanija ne ispuni propisane obaveze. To potencijalno pretvara novozelandski eksperiment u ozbiljno regulatorno pitanje za najveće tehnološke kompanije na svetu, prenosi Rojters.
Vlada: Jedno od troje dece provodi najmanje pet sati dnevno na mrežama
Vlada je 24. avgusta najavila da će parlamentu predstaviti Online Safety (Minimum Age and Child Safety Risk Assessment) Bill.
Premijer Luxon kao jedan od ključnih razloga navodi podatak da svako treće dete uzrasta od 13 do 17 godina provodi najmanje pet sati dnevno na društvenim mrežama.
Vlada smatra da posledice više nisu samo pitanje vremena provedenog pred ekranom. Ukazuje na izloženost štetnim sadržajima i tehnologijama dizajniranim da zadrže pažnju korisnika. Kao probleme navodi i posledice po mentalno zdravlje, san, obrazovanje i porodični život.
„Imamo zaštitne mere koje čuvaju decu u stvarnom svetu i potrebne su nam i u virtuelnom“, poručio je Luxon, prema saopštenju njegove vlade.
Instagram, TikTok i Facebook morali bi da proveravaju godine
Predlog zakona ne svodi se samo na formalnu zabranu. Platforme koje budu ocenjene kao visokorizične moraće da preduzmu „razumne korake“ kako bi utvrdile da korisnik ima najmanje 16 godina.
Vlada među platformama navodi Instagram, TikTok, Snapchat i Facebook.
Provera godina mogla bi da se obavlja na nekoliko načina. Među njima su postojeći podaci o nalogu, procena starosti na osnovu lica, digitalni identitet i zvanični identifikacioni dokumenti.
Ovo je posebno važan deo zakona. Godinama su pravila o minimalnoj starosti na internetu uglavnom zavisila od toga šta korisnik sam upiše prilikom registracije. Novi regulatorni model pokušava da prebaci teret dokazivanja na same platforme.
Kazna do 10 odsto globalnih prihoda
Za kompanije je finansijski deo predloga možda i najvažniji. Platforme koje ne budu poštovale obaveze mogle bi da budu kažnjene iznosom do 10 odsto njihovih globalnih prihoda.
To je nivo kazne koji ovu temu pomera iz oblasti društvene politike direktno u uprave najvećih tehnoloških kompanija.
Kada se potencijalna sankcija računa na osnovu globalnog, a ne samo lokalnog poslovanja, regulatorni rizik postaje znatno ozbiljniji.
Vlada planira i formiranje posebnog regulatora za onlajn bezbednost u okviru novozelandskog Department of Internal Affairs. On bi trebalo da prati poštovanje zakona, istražuje ponašanje platformi i sprovodi propise.
Regulacija ide dalje od klasičnih društvenih mreža
Predlog je zanimljiv i zbog još jednog detalja. Novi okvir trebalo bi da obuhvati tehnologije koje tek dobijaju masovniju primenu. Vlada posebno pominje AI companion platforme, odnosno servise zasnovane na veštačkoj inteligenciji koji sa korisnicima razvijaju konverzacione i personalizovane odnose.
Time Novi Zeland pokušava da napravi zakon koji neće regulisati samo današnji internet.
Ideja je da regulatorni okvir može da se prilagođava tehnologijama koje tek dolaze.
Platforme koje koriste deca morale bi redovno da procenjuju rizike svojih proizvoda. Takođe bi morale da objavljuju kako te rizike prepoznaju i šta rade da ih smanje.
Deca i roditelji neće plaćati kazne
Vlada naglašava da predlog ne predviđa kažnjavanje dece. Kazne nisu predviđene ni za njihove roditelje ili staratelje.
Zakonska odgovornost usmerena je ka kompanijama koje upravljaju platformama.
To je važna razlika. Novi Zeland ne pokušava da kriminalizuje korišćenje društvenih mreža među maloletnicima. Pokušava da kompanijama nametne obavezu da spreče pristup određenim korisnicima.
Ali ostaje veliko pitanje: može li takva zabrana zaista da funkcioniše?
Politička prepreka dolazi iz same vladajuće koalicije
Predlog nema sigurnu političku budućnost.
Rojters navodi da se planu protivi New Zealand First, jedna od stranaka vladajuće koalicije. Njen lider i ministar spoljnih poslova Winston Peters kritikovao je ovakav pristup i ukazao na iskustvo Australije.
Peters smatra da država ne treba da preuzima ulogu koju prvenstveno imaju roditelji.
Zbog toga će politička rasprava biti šira od pitanja bezbednosti dece. Ona će otvoriti i pitanje granice između roditeljske odgovornosti, državne regulacije i obaveza privatnih tehnoloških kompanija.
Australija je već napravila veliki korak
Novi Zeland nije prvi. Susjedna Australija već je uvela ograničenje društvenih mreža za mlađe od 16 godina.
Od 10. decembra 2025. platforme obuhvaćene australijskim pravilima moraju da preduzimaju razumne korake kako bi sprečile osobe mlađe od 16 godina da otvaraju ili zadržavaju naloge.
Australijski eSafety Commissioner među servisima na koje se pravila odnose navodi Facebook, Instagram, Snapchat, Threads, TikTok, Twitch, X, YouTube, Kick i Reddit.
Australija je tako postala svojevrsna laboratorija za ostatak sveta.
Sada će vlade posmatrati ne samo da li je moguće smanjiti broj maloletnih korisnika, već i koliko su pouzdani sistemi za proveru godina.
Veliko pitanje je privatnost
Upravo tu počinje komplikovaniji deo priče. Da bi platforma pouzdano utvrdila da dete nema 16 godina, mora nekako da proveri starost korisnika. Ali stroža provera identiteta može zahtevati dodatne lične podatke.
Tu nastaje regulatorni paradoks. Sistem napravljen radi bolje zaštite dece mora istovremeno da bude projektovan tako da ne proizvodi nove rizike po privatnost miliona korisnika.
Novi Zeland zato predviđa više metoda provere, umesto oslanjanja isključivo na formalne identifikacione dokumente.
Za tehnološke kompanije ovo je mnogo više od malog tržišta
Novi Zeland ima relativno malo stanovnika. Zbog toga njegov zakon, posmatran samo kroz lokalne prihode kompanija, možda ne izgleda presudno za globalne tehnološke gigante.
Ali regulatorni značaj može biti mnogo veći. Ako se australijskom modelu pridruži Novi Zeland, a zatim slična pravila uvedu druge države, tehnološke kompanije mogle bi da se suoče sa potpuno novim standardom poslovanja.
Tada bi provera godina korisnika mogla da postane uobičajen deo infrastrukture društvenih mreža.
Kompanije bi morale da menjaju registraciju korisnika, sisteme identifikacije, upravljanje podacima i način procene rizika svojih proizvoda.
Troškovi usklađivanja tada više ne bi bili lokalni. Postali bi globalni.
Društvene mreže ulaze u novu regulatornu eru
Godinama se regulacija interneta uglavnom bavila sadržajem. Raspravljalo se o govoru mržnje, dezinformacijama, političkom oglašavanju i zaštiti podataka.
Sada se fokus pomera. Pitanje više nije samo šta deca mogu da vide na društvenim mrežama, već i da li uopšte treba da imaju pristup tim platformama pre određene starosti.
To je mnogo radikalnija regulatorna ideja.
Novi Zeland neće lako rešiti sve praktične probleme. Ni sama vlada ne tvrdi da će zabrana ukloniti svako dete sa društvenih mreža. Cilj je, kako navodi, da se promeni ponašanje i uspostavi nova društvena norma.
- Završen 32. Sarajevo Film Festival: UNIQA i ove godine deo nezaboravne festivalske priče
- Nova pravila za automobile od novembra: Uvodi se Evro 7 – šta će biti sa benzincima, dizelašima i električnim automobilima
- Budućnost je nekada ličila na Ameriku. Danas sve više liči na Kinu
- Nikada mu nijedan zaposleni nije dao otkaz. Plata, kaže, nije tajna
- Skoro polovina svetske nafte dolazi iz ratnih zona: Energetsko tržište ulazi u opasnu fazu
Ukoliko zakon bude usvojen i pokaže rezultate, njegov najveći efekat možda neće biti na Novom Zelandu.
Mogao bi da se vidi u zakonima drugih država.
A za kompanije koje su dve decenije gradile poslovne modele na što većem broju korisnika i što dužem vremenu provedenom na platformama, to bi predstavljalo mnogo ozbiljniju promenu.
