’Teorija igre’ može da objasni najveći problem čovečanstva

Foto: Youtube

Ključne tačke
  • Omiljena tema profesora Stivene Pinkera je racionalnost za koju tvrdi da je danas nema dovoljno.
  • Svet je u nevolji i problemu jer se ne ponašaju svi razumno, a to se može razumeti teorijom igre.
  • Lični interes je deo ove igre, zatim i racionalnost po sebi kada čovek veruje u nešto ne zbog istine već da bi pripadao klanu istomišljenika.

Mislim da bismo svi imali koristi od ovladavanja alatima razumnosti. To su alati o kojima treba da učimo u školi, oni su osnova za razmišljanje o svemu – od istorije do ekonomije, geografije i književnosti“ u jednom od predavanja sa temom Teorija igre rekao je profesor Stiven Pinker.

U pitanju je teorija igre

Pinkerova omiljena tema je racionalnost danas za koju tvrdi da je nema dovoljno. To smatra najvećim problemom čovečanstva.

Kada se i vi i ja brinemo zbog (ne)postupanja prema pravilima razuma, javne racionalnosti, političke retorike ili lažnih vesti, često nije u pitanju pojedinac koji u svojim rukama ima moć da menja stvari. U pitanju su pravila igre“, kad god ima priliku ističe profesor Pinker.

Kada raspravlja o racionalnosti, Pinker uvek ističe da ljude krasi pamet i kolektivno su učinili neverovatne stvari. Ali, isto tako, ljudi su podložni raznim ludostima, a razlog zbog kojeg nisu svi uvek ’ludi’ ne krije se u zdravom razumu, već u institucijama.

Vremenom smo razvili institucije koje naše predrasude i ludosti drže pod kontrolom“, kaže Pinker.

Gde se onda u ovakvoj raspodeli snaga krije teorija igre? Kako se racionalnost, na kojoj Pinker toliko insistira, može ojačati? Pinker ovako vidi situaciju:

Svi želimo da pobedimo u raspravama, da se to za šta se zalažemo i tvrdimo na kraju ispostavi kao tačno. Ali, pravila igre su takva da svaku teoriju koju zastupate morate da testirate dokazima. Svoje ideje morate da podnesete na uređivanje, proveru, upoređivanje i recenziju drugih ljudi.

Umesto da ljude podstičemo da samo izbrbljaju to što im je na umu, moramo da ih podstičemo na razmišljanje, testiranje, analizu. Naš zajednički rezultat moramo da učinimo razumnijim tako što ćemo naša uverenja testirati i filtrirati raznim proverama. Tako smo, uostalom, uspeli kao društva da razumemo svet i kontrolišemo prirodu u našu korist, a nadamo se i u korist prirode.“

Trenutna nevolja

Problem nad problemima koji se nameće je da ideali prosvetiteljstva, recimo da čovek može koristiti znanje za poboljšanje opšteg blagostanja, nisu naročito prirodno ljudski, tvrdi Pinker. Uvek postoji tendencija ka nazadovanju. Do nedavno, antibiotici za sprečavanje infekcija, manje plemenskih ratova ili produženje života bile su čiste ludosti kojima se čak čovek nije ni nadao.

Tu je, na primer, i tendencija ka odbacivanju naučnih otkrića. Nismo nastrojeni za prosvetiteljski humanizam, ali svejedno, treba da ga podržimo. To moramo da unapredimo. Treba redovno da se podsećamo šta je to u tome toliko dobro.

Jedna ideja za razumevanje naše trenutne nevolje dolazi iz ’teorije igre’“, rekao je Pinker.

Teorija igre

Glavno pitanje u ’teoriji igre’ po Pinkeru glasi:

Šta je razumno učiniti ako ste u situaciji u kojoj ishod zavisi od toga šta rade drugi razumni ljudi?

Ovde postoji problem koji se može svrstati u ’lični interes’ – svako radi što misli da je racionalno, a rezultat takvih postupaka je da sve postaje lošije ukoliko bi svako tako radio.

Recimo“, Pinker nudi primer, „Ako čekam autobus na kiši umesto da vozim svoj automobil, neću spasiti svet od zagađenja i klimatskih promena. Zato ima smisla da ipak sednem za volan. Ali, ako svako tako misli, onda smo u velikoj opasnosti. Svi ćemo biti skuvani.“

Postoji još jedno mesto gde se krije još jedan problem, a to je razumnost sama po sebi. Recimo, primer su situacije kada se čovek odlučuje da u nešto veruje samo zato da bi pripadao klanu ili drugoj grupi, da ne bi bio odbačen.

Imate ljude koji se pitaju: Da li da verujem u ovo ili da verujem u ono? Ako verujem u ovo, biću heroj grupe ljudi do kojih mi je stalo. U slučaju kada tako misli više ljudi, prave se plemena istomišljenika od kojih niko ne želi da sumnja da ne bi doživeo linč“, kaže Pinker.

Ovako nastaju ortačke grupe gde članovi osećaju poštovanje i pripadanje, ali celo društvo je u problemu jer pojedinci ne tragaju za istinom i ne preispituju stavove. Racionalnost leži na posvećenosti istini što je važnije od zajedničkog uživanja svih i dobrih slogana.  

Ima li nade?

Uz sve pretnje razumnosti koje postoje, profesor daje odgovor na pitanje Ima li nade?

Civilizacija ima tendenciju da polako pluta u smeru veće racionalnosti. Naša nauka danas zna mnogo više nego pre 50 ili 100 godina. Mnoga su praznoverja marginalizovana i ne samo činjenična već i moralna. Danas nema više rasprave o ropstvu, ali je postojala pre 150 godina. Napredovali smo u mnogo čemu. Humanističke vrednosti će uvek imati neku vrstu ’ugrađene’ prednosti kad čovek misli o njima.

Svi bismo radije bili živi nego mrtvi.

Svi bismo radije bili zdravi nego bolesni.

Radije ćemo biti obrazovani nego nepismeni.

Dug je popis stvari koje delimo jer smo ljudi bez obzira na sve razlike“, zaključio je u jednom od predavanja profesor Stiven Pinker u pokušaju da teorijom igre objasni najveći problem čovečanstva.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde