Poznajete bar jednu osobu koja je u stanju da započne razgovor sa bilo kim, bilo gde i u bilo koje vreme. To su oni ljudi koji odu do kafeterije po kafu i dok čekaju, saznaju ključne tačke života devojke za pultom ili u šalterskom redu saznaju više nego dovoljno detalja životne priče osobe u redu ispred. Gde su odrasli, koliko imaju dece, šta ih trenutno brine i kako finansijski izlaze na kraj sa sve skupljim životom. Nekada je takva komunikacija bila uobičajena društvena norma. Danas postaje statistički fenomen.
Najnovija naučna istraživanja pokazuju da izolovanost ljudi danas nije samo subjektivni osećaj, već egzaktno merljiva realnost. Podaci govore da se izgovara drastično manje reči nego u generacijama pre, a jaz između nekadašnje otvorenosti i današnje tišine produbljuje se brže nego što se misli.
338 reči manje svakog dana
Istraživači sa Univerziteta Misuri u Kanzas Sitiju i Univerziteta u Arizoni spoveli su opsežnu analizu audio-snimaka više od dve hiljade ljudi, starosti od 10 do 94 godine. Podaci prikupljani u okviru 22 različite studije otkrili su trend koji je iznenadio i same naučnike.
Svake godine, prosečna osoba izgovori oko 338 reči manje u odnosu na prethodnu godinu.
U posmatranom periodu, ukupan obim svakodnevno izgovorenih reči opao je za čak 28 procenata – sa nekadašnjih 16.600 na svega 11.900 reči dnevno. Kada se ta dnevna razlika pomnoži sa brojem dana u godini, dolazi se do šokantnog podatka: godišnje se izgovori tačno 123.370 reči manje nego ranije.
„Da bi se ovaj broj lakše razumeo, dovoljno je reći da ta brojka odgovara obimu slavnih romana poput Orkanskih visova ili Ubiti pticu rugalicu. Svake godine, razgovori koji nisu vođeni, reči koje su prećutane i kontakti koji su preskočeni odnesu sa sobom čitav jedan neispisani roman“ pišu pomenuti istraživači.
Zašto se više ne razgovara?
Naučnici u studiji objavljenoj u časopisu Perspectives on Psychological Science jasno identifikuju ovaj trend, ali priznaju da ne mogu u potpunosti da ga objasne. Tehnologija i pametni telefoni su dežurni krivci, jer se, razumljivo, ovaj drastičan pad poklapa sa masovnom ekspanzijom kuckanja poruka i društvenih mreža.
Međutim, činjenica da i starije generacije gube reči podjednako kao i mlađe, govori da je u pitanju dublja, strukturna promena u svakodnevici. Nekoliko faktora ubrzava ovaj proces, po rečima istraživača:
- Sveprisutni rad od kuće: Prelazak u virtuelne kancelarije potpuno je izbrisao usputne, neobavezne razgovore sa kolegama pored aparata za kafu ili tokom zajedničkog dolaska na posao.
- Kultura dostave i aplikacija: Savremene aplikacije za poručivanje hrane i namirnica eliminisale su potrebu da se progovori ijedna reč sa kasirkom, konobarom ili kuvarom.
- „Slušalice“ efekat: Slušalice u ušima postale su univerzalni društveni signal koji poručuje da je osoba nedostupna za okolinu. One su ukinule mogućnost da se stranac obrati na ulici, u prevozu ili čekaonici.
Svaka izgubljena reč je izgubljena veza
Može zvučati nevažno to što se komunicira svedenije i daleko manje, ali psiholozi upozoravaju da ova promena ima visoku cenu. Kada se govori manje, ljudi se i povezuju manje. Sa svakom izgubljenom rečju, zapravo se polako kruni i troši veza sa drugim ljudima, čime se gubi osećaj pripadnosti zajednici.
Rešenje za ovaj problem, srećom, ne zahteva velike životne preokrete niti duboke psihoterapijske procese. Kako ističu autori studije, trend bi se mogao potpuno preokrenuti kada bi svako svakoga dana progovorio sa samo jednom osobom više nego inače.
„Nije neophodno saznati nečiju kompletnu životnu priču. Nekoliko usputnih, ljubaznih reči razmenjenih sa komšijom u liftu, prodavcem na trafici ili prolaznikom u parku sasvim je dovoljno. Kada se sledeći put ukaže prilika za uključivanje u razgovor, ne bi je trebalo preskočiti – to je najbolji način da se sopstvene reči sačuvaju od zaborava“ preporučuju psiholozi studije.
