Kada dete od sedam godina nacrta logo YouTube-a umesto doktora, učitelja ili astronauta i kaže da želi da postane influenser zato što su influenseri „poznati i zarađuju mnogo novca“, to nije samo simpatična dečja želja.
Novo istraživanje sprovedeno u Norveškoj i SAD pokazuje da su društvene mreže postale jedan od najvažnijih faktora koji oblikuju profesionalne ambicije dece i adolescenata. Odmah iza porodice, nastavnika i prijatelja, upravo sadržaj koji svakodnevno prate na internetu određuje kako zamišljaju svoju budućnost.
Više od 60 odsto učenika srednjih i viših razreda osnovne škole obuhvaćenih istraživanjem izjavilo je da želi da postane influenser ili da je izbor budućeg zanimanja inspirisan sadržajem koji su videli na društvenim mrežama.
Algoritmi savetnici za karijeru
Istraživači sa University of Wisconsin–Stout razgovarali su sa decom uzrasta od sedam do jedanaest godina u SAD i Norveškoj, kao i sa starijim učenicima, pokušavajući da razumeju kako nastaju njihove predstave o poslu kojim će se jednog dana baviti. Odgovori su pokazali zanimljiv obrazac. Mlađa deca često nisu znala ni šta zapravo znači biti influenser. Dovoljno im je bilo da povežu taj posao sa slavom, popularnošću i velikom zaradom.
Stariji učenici češće su navodili tradicionalna zanimanja poput medicinske sestre, inženjera, policajca ili nastavnika, ali je želja da postanu kreatori sadržaja i dalje ostala među najčešćim odgovorima.
Škola više nije jedini vodič
Rezultati istraživanja ukazuju na raskorak između načina na koji škole predstavljaju buduće profesije i načina na koji mladi zaista donose odluke.
Dok škole uglavnom koriste standardizovane testove profesionalne orijentacije i povremene sajmove zanimanja, učenici svakodnevno provode sate na TikTok-u, YouTube-u i drugim platformama, gde neprestano dobijaju poruke o tome šta znači biti uspešan.
Mnogi ispitanici ocenili su školske testove kao zastarele i neupotrebljive. Jedna učenica, koja je već bila primljena u školu za medicinske sestre, ispričala je da joj je test preporučio da postane vozač kamiona.
Istovremeno, učenici su isticali da su razgovori sa nastavnicima, školskim savetnicima i ljudima koji već rade određene poslove bili daleko korisniji od digitalnih upitnika.
Društvene mreže nisu nužno loš uzor. Neki učenici su upravo zahvaljujući internetu otkrili zanimanja za koja ranije nisu ni znali. Jedno dete iz unutrašnjosti SAD poželelo je da postane morski biolog, iako živi više od 2.000 kilometara od okeana.
Problem nastaje kada algoritmi prikazuju samo najprivlačniju stranu određenih profesija. Iako influenseri često deluju kao simbol brzog uspeha i lake zarade, stvarnost izgleda drugačije. Gotovo polovina kreatora sadržaja ostvaruje godišnje prihode manje od 15.000 dolara, dok samo mali broj uspeva da izgradi dugoročnu i finansijski održivu karijeru.
Potrebni su razgovori, ne samo testovi
Autori istraživanja zaključuju da škole i porodice moraju prihvatiti činjenicu da mladi danas o karijeri razmišljaju drugačije nego prethodne generacije. Profesionalna orijentacija više ne može da se zasniva samo na testovima interesovanja. Ona u razgovor mora da uključi i priču o tome kako društvene mreže oblikuju predstavu o uspehu, novcu i profesionalnom identitetu.
„Jer, deca ne biraju samo zanimanja. Ona biraju način života koji svakodnevno gledaju na svojim ekranima. A upravo zato odgovornost odraslih nije da ospore njihove snove, već da im pomognu da razlikuju inspiraciju od iluzije“ pišu istraživači.
