Da li odlazak u muzej, bioskop ili na koncert može da utiče na to koliko brzo ljudi stare? Novo istraživanje japanskih naučnika pokazuje da odgovor možda nije samo estetski ili psihološki, već i fiziološki.
Studija koju su sproveli istraživači sa Institute of Science Tokyo, a koja je objavljena u stručnom časopisu Journal of Epidemiology & Community Health, pokazuje da ljudi stariji od 50 godina koji redovno posećuju muzeje, galerije, pozorišta, koncerte ili bioskope „fiziološki su mlađi od svojih vršnjaka koji se retko uključuju u kulturne aktivnosti“.
Drugim rečima, njihov organizam funkcioniše kao da je nekoliko godina mlađi od onoga što piše u ličnim dokumentima.
Fiziološka starost nije isto što i broj godina
Autori istraživanja naglašavaju da hronološka starost govori koliko je godina prošlo od rođenja, dok fiziološka starost pokazuje u kakvom se stanju organizam zaista nalazi. Procenjuje se na osnovu niza zdravstvenih pokazatelja, među kojima su krvni pritisak, funkcija pluća, nivo holesterola, snaga stiska šake, brzina hoda i drugi parametri koji ukazuju na to koliko telo efikasno funkcioniše.
Zbog toga dve osobe rođene istog dana mogu imati potpuno različitu fiziološku starost.
Oko 2.000 ispitanika praćeni godinama
Istraživanje je obuhvatilo 1.899 osoba starijih od 50 godina, koje učestvuju u dugogodišnjem projektu English Longitudinal Study of Ageing, jednom od najznačajnijih evropskih istraživanja o starenju stanovništva.
Medicinske sestre su tokom više istraživačkih ciklusa merile deset pokazatelja fizičkog zdravlja, dok su učesnici odgovarali koliko često posećuju bioskope, muzeje, umetničke galerije, pozorišta, koncerte ili operu. Na osnovu tih odgovora istraživači su formirali indeks kulturne angažovanosti.
Rezultati su pokazali jasnu povezanost između učestalosti kulturnih aktivnosti i fiziološke starosti.
Ispitanici sa najvišim nivoom kulturne angažovanosti imali su prosečnu fiziološku starost od 66,9 godina, dok je kod onih koji su retko učestvovali u kulturnom životu ona iznosila 69,9 godina. Čak i kada su istraživači statistički isključili uticaj prihoda, zaposlenosti i hroničnih bolesti, pokazalo se da je svaki dodatni stepen kulturne angažovanosti povezan sa prosečno „31 danom niže fiziološke starosti“ kako su naveli istraživači.
Kultura kao oblik aktivnog života
Autori istraživanja upozoravaju da njihovi rezultati ne dokazuju uzročno-posledičnu vezu. Odnosno, ne može se sa sigurnošću tvrditi da odlazak na koncerte ili u muzeje produžava život.
Moguće je i obrnuto – da ljudi koji su zdraviji jednostavno imaju više energije i mogućnosti da izlaze iz kuće i učestvuju u kulturnim događajima.
Ipak, istraživači nude nekoliko mogućih objašnjenja zbog kojih je ova povezanost toliko izražena.
Kulturne aktivnosti podstiču ljude da napuste kuću i budu u kontaktu sa drugim ljudima, što pozitivno utiče na mentalno zdravlje. Većina takvih aktivnosti podrazumeva i određeni nivo kretanja, makar šetnju do muzeja ili pozorišta. Osim toga, redovno praćenje kulturnih događaja često odražava širu životnu naviku – radoznalost, otvorenost prema novim iskustvima i aktivno učešće u društvenom životu.
Aktivan um i aktivno telo često idu zajedno
Zaključci japanskih istraživača uklapaju se u sve veći broj studija koje pokazuju da zdravo starenje nije povezano samo sa ishranom, fizičkom aktivnošću ili genetikom.
Savremena istraživanja sve češće ukazuju da kvalitet društvenih odnosa, osećaj pripadnosti zajednici, intelektualna radoznalost i redovno uključivanje u kulturni život predstavljaju važne činioce očuvanja zdravlja u poznijim godinama.
U tom smislu, odlazak u pozorište ili muzej nije samo oblik razonode već je i deo načina života koji podstiče i fizičku aktivnost, i mentalnu stimulaciju, i društvenu povezanost – tri faktora za koje nauka već duže vreme pokazuje da doprinose zdravijem starenju.
Iako autori naglašavaju da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li kulturne aktivnosti direktno utiču na usporavanje fiziološkog starenja, njihovi rezultati otvaraju zanimljivo pitanje. Možda očuvanje vitalnosti ne zavisi samo od toga koliko vežbate ili šta jedete, već i od toga koliko ostajete zainteresovani za svet koji vas okružuje.
