Podatak koji je iznenadio poslovni svet je izveštaj KPMG nakon razgovora sa 1325 generalnih direktora širom sveta krajem prošle godine. U jednom delu navedeno je da su direktori, njih 80 odsto, sigurni da će rad na daljinu nestati u roku od tri godine. Nastavak talasa naredbi da se zaposleni vrate u kancelarije u 2025. (na čelu sa Google-om, Amazon-om i Starbucks-om) kao da potvrđuje ovakav stav lidera.
Ali realna slika rada na daljinu, prema novim podacima iz najnovijeg izdanja The Flex Index iz think tanka Work Forward i Boston Consulting Group, kako navodi istraživač Džesika Stilman, je nešto složeniji. Nije sve tako jednostavno i lako.
Brži rast 1,7 puta
Dok mnoge velike kompanije sada zahtevaju da se zaposleni vrate u kancelariju puno radno vreme, značajan broj ignoriše ove naredbe. U međuvremenu, manje firme ostaju privržene radu na daljinu – 67 odsto je potpuno fleksibilno, što znači da zaposleni mogu da rade na daljinu koliko žele, a 83 odsto nudi neku vrstu fleksibilnosti.
I male kompanije imaju koristi od toga što ne slede trend povratka u kancelarije. Fleksibilne kompanije rastu 1,7 puta brže od onih koje zahtevaju prisustvo „zadnjica u stolicama“, navodi Stilman.
Čak i kada se uzmu u obzir razlike u industrijama i uporede (IT i građevina, finansijski sektor i prehrambena) rezultati kažu da fleksibilne kompanije rastu 30 odsto brže na godišnjem nivou. Isti rezultati su dobijeni kada su se uporedile velike i male kompanije. Ovo je za Inc.com generalni direktor Work Forward-a, Brajan Eliot.
Rad na daljinu, pravo stanje
Nije novost da se zaposleni opiru naredbama za povratak u kancelarije. Podaci o upotrebi mobilnih telefona, vremena provedenog u saobraćaju i drugi izvori koje je analizirao ekonomista sa Stanford-a Nik Blum pokazali su da, iako broj naredbi za povratak raste, stvarna prisutnost ne raste.
Koliko god generalni direktori insistiraju na potrebi da „svi budu zajedno“, većina kompanija u praksi funkcioniše po hibridnom modelu. I to se ne menja.
Ovaj poslednji izveštaj samo potvrđuje taj trend. Zahtevi za punim radnim vremenom u kancelarijama možda su porasli za skoro dva procenta tokom poslednja dva kvartala, ali polovina tog povećanja dolazi iz državnih poslova (u Americi razlog je akcija administracije Trampa protiv rada na daljinu). Ali, stvarni brojevi prisutnosti ostaju „ravni kao palačinka“, kaže Blum.
Većina manjih firmi čak ni ne pokušava da vrati zaposlene u kancelarije puno radno vreme. „Dok su firme sa liste Fortune 100 pooštrile svoje politike, manje firme ne slede taj primer,“ navodi izveštaj.
Manje firme i rad na daljinu
Po proceni Eliota, za manje kompanije to je jednostavno pametan poslovni potez.
„Bez obzira na veličinu, fleksibilnost je konkurentska prednost. U svakoj industriji postoje kompanije koje koriste fleksibilnost da privuku i zadrže talente,“ rekao je. Najbolji primer je telekom gigant AT&T-a – kada je nametnuo obavezu punog radnog vremena u kancelariji, konkurent Verizon je preoteo neke od njegovih najboljih zaposlenih i talenata.
Čak i ako vaši zaposleni ostanu nakon što im naredite da se vrate u kancelarije puno radno vreme, malo je verovatno da će biti srećni zbog toga, podseća Stilman. Veći rast kod fleksibilnijih firmi je „barem delimično rezultat većeg angažmana zaposlenih: obaveze punog radnog vremena iz kancelarije ga smanjuju, što dovodi do ‘tihog otkaza’“, objašnjava Eliot.
„Ako tretirate odrasle kao decu i prisilite ih da marširaju u kancelarije pet dana nedeljno, oni će samo ‘odraditi satnicu’.“ Tako danas stoje stvari.
Obaveza da se vrate u kancelarije iritira zaposlene, ali takođe dovodi i do „loših menadžerskih praksi“. „Bitka oko rada na daljinu često rađa nepoverenje, prisiljavajući menadžere da se oslanjaju na fizičku prisutnost kao zamenu za poslovne rezultate. Ovako dolzimo do velikog problema – zaposleni troše vreme kreirajući „privid zaposlenosti“ za svoje menadžere.“
Više fleksibilnosti, bolji menadžment
Srećom, za vlasnike malih biznisa koji imaju fleksibilniji pristup, suprotno je takođe tačno. Rad na daljinu često (iako ne uvek) vodi ka efikasnijem i efektivnijem menadžmentu.
„Manje firme, sa manje resursa, razvijaju sofisticiranije menadžerske prakse zasnovane na poverenju i rezultatima, dok veće firme sa obimnim HR odeljenjima nazaduju ka nadzoru zasnovanom na prisustvu,“ navodi Eliot.
Najbolje firme razumeju da hibridne ili „potpuni rad na daljinu“ politike zahtevaju „jasne ciljeve, redovne provere i sisteme odgovornosti. Prednost dolazi iz izgradnje ovih praksi od nule umesto da se one naknadno prilagođavaju komandno-kontrolnim strukturama.
A jaz između načina na koji manje i veće firme upravljaju radom na daljinu samo će se produbljivati, veruje Eliot.
Kod velikih kompanija, promeniti menadžerske prakse u velikom obimu je teže nego izdati pravila o obveznom prisustvu,“ primećuje on. „U međuvremenu, manje firme postaju sve bolje u primeni fleksibilnog rada, čime privlače talente koji odlaze i rastu brže.“
Ne nasedajte na trend
„Poruka za vlasnike i menadžere malih biznisa je jednostavna: ne verujte u ovaj trend oko povratka u kancelarije. Da, sve više velikih kompanija zahteva od zaposlenih da se vrate. Ali to ne znači da se zaposleni toga pridržavaju. Koliko god uspešne bile u tome da dovedu sve na lice mesta, ove firme izgleda da plaćaju svoju upornost smanjenjem angažovanosti zaposlenih i, na kraju, rasta. Držeći se svojih principa rada na daljinu, male firme mogu sebi da obezbede konkurentsku prednost“ izjavio je Eliot.
