- Biljana Pešić je osnivač kompanije Memotion, konsultantkinja i trener sa više od dvadeset godina iskustva u bankarstvu, prodaji, liderstvu i razvoju ljudi. Nakon uspešne karijere u finansijskom sektoru odlučila je da svoje iskustvo prenese organizacijama koje žele bolje rezultate, snažnije timove i kvalitetnije odnose sa klijentima.
- Posebnu strast pronašla je u radu sa decom kroz program Smartmonies, gde ih uči finansijskoj pismenosti, donošenju odluka i veštinama koje će im pomoći da jednog dana žive slobodnije, odgovornije i samostalnije.
- Pešić Veruje da se uspeh ne meri samo rezultatima koje postižemo, već i ljudima koje usput osnažimo. Njena životna filozofija staje u jednu rečenicu:„Svet voli one koji smeju i koji se smeju.“
Kako ste zaradili prvi novac?
Prvi novac zaradila sam još kao srednjoškolka. To su bile neke teške posleratne godine koje su, verovatno, u mnogima od nas probudile preduzetnički duh.
Radila sam svašta – od čišćenja šoferšajbni, preko rada u butiku i pozorištu, do promocija, Avon i Oriflame prodaje.
Na fakultetu je zarada postala ozbiljnija, ali i smislenija. Držala sam radionice i edukacije za mlade, govorila o štetnosti narkotika i učila kako da stanem pred grupu ljudi i prenesem poruku.
Kada danas pogledam unazad, shvatam da se moj posao nije mnogo promenio. I dalje radim sa ljudima. I dalje prodajem ideje, proizvode i usluge. I dalje edukujem. Samo su teme kompleksnije, a publika malo drugačija.
Nije to bio veliki novac, ali je bio moj. Tada sam naučila da finansijska nezavisnost ne počinje visinom prihoda, već osećajem da svojim radom možeš da stvaraš vrednost.
Ko je osoba od koje ste najviše naučili?
Od različitih ljudi sam naučila različite stvari, ali najviše od svoje porodice. Verujem da nas oblikuju ljudi sa kojima provodimo najviše vremena, a ja sam imala sreću da odrastam okružena ljudima od kojih je svako ostavio drugačiji trag.
Od oca sam naučila odgovornost, ljudskost, širinu i davanje. Nikada ga nisam doživljavala kao čoveka koji ide na posao zato što mora. Voleo je ono što radi i tu ljubav je prenosio na ljude oko sebe. Od njega sam naučila da se stvari rade srcem, da se ljudima pomaže kada možeš i da pravi uspeh nema mnogo vrednosti ako ga ne prati čovekova širina.
Od majke sam naučila snalažljivost i sposobnost da se i u najtežim situacijama pronađe rešenje. Ona me je naučila da se ne traže izgovori, već putevi.
Od sestre sam naučila toplinu. Onu vrstu topline zbog koje se ljudi osećaju viđeno, prihvaćeno i dobrodošlo. Ona je osoba koja okuplja, povezuje i brine.
Od brata sam naučila hrabrost, disciplinu i posvećenost. Da kada u nešto veruješ, ideš do kraja. Da prepreke postoje samo dok ne odlučiš da ih prevaziđeš.
Kasnije su me oblikovali prijatelji, lideri, kolege, klijenti i timovi sa kojima sam radila. Danas, međutim, možda najviše učim od svoje dece. Ona imaju neverovatnu sposobnost da vas svakog dana podsete koliko toga još ne znate.
Učim dok živim. I veoma pažljivo biram ljude kojima sam okružena, jer znam da od njih svakodnevno učim i rastem.
Koja je vaša najveća životna promena?
Najveća promena dogodila se kada sam u isto vreme postala majka i izašla iz korporativnog sveta.
Posle više od petnaest godina u bankarstvu odlučila sam da napustim sigurnost poznatog i krenem svojim putem. U relativno kratkom periodu promenila sam državu, grad, karijeru, svakodnevicu i identitet.
Odjednom više nisam bila samo menadžer. Postala sam mama. Preduzetnica. Osoba koja sama donosi odluke i sama snosi posledice tih odluka.
Kada danas pogledam unazad, ne znam da li je veća promena bila to što sam postala majka ili to što sam prestala da živim po unapred nacrtanom planu.
Danas znam da je to bila najhrabrija odluka koju sam donela. I verovatno jedina u kojoj sam promenila gotovo sve – jednim potezom.
Šta je za vas novac?
Novac je mogućnost izbora. I sloboda izbora.
Ne mislim da je cilj sam po sebi, već alat koji nam omogućava da živimo u skladu sa svojim vrednostima, podržimo ljude koje volimo i pokrenemo ideje koje ostavljaju trag.
Ne verujem da novac kupuje sreću, ali verujem da često kupuje vreme, mir i priliku da živimo život na način koji sami biramo.
Zato ga ne posmatram kao meru uspeha, već kao resurs koji nam daje više prostora da budemo ono što jesmo.
Koji je vaš najveći poslovni propust?
Bilo ih je baš mnogo. Mislim da bi za ovu temu trebalo otvoriti posebnu rubriku.
Ali ako moram da izdvojim jedan, onda to nisu bile pogrešne odluke, već predugo čekanje da donesem pravu odluku.
Vremenom sam naučila da je greška često jeftinija od neodlučnosti.
Novac izgubljen zbog loše procene može da se zaradi ponovo. Vreme ne može.
Zato me danas mnogo više bole propuštene prilike nego pogrešni pokušaji.
Koga pitate za savet kada donosite važnu odluku?
Razgovaram sa ljudima kojima verujem, ali konačnu odluku donosim sama.
Volim da čujem različite perspektive, naročito kada mi se ne dopadaju. Upravo one najčešće nose najvrednije uvide.
Ali na kraju, odgovornost za odluku je moja. Kao i posledice.
Naučila sam da slušam sebe.
Koje su danas, po vašem mišljenju, najcenjenije vrline?
Integritet. Davanje. Hrabrost. Fleksibilnost.
Mislim da smo dugo učeni da su uspešni ljudi oni koji nikada ne menjaju mišljenje. Danas verujem suprotno.
U redu je predomisliti se.
U redu je reći: „Pogrešila sam.“
U redu je krenuti ispočetka.
Tehnologija napreduje neverovatnom brzinom, ali poverenje i dalje grade ljudi. Zato verujem da će upravo poverenje biti najvrednija valuta budućnosti. A ono se gradi integritetom, hrabrošću, velikodušnošću i sposobnošću da se menjamo zajedno sa svetom oko sebe.
Ko je za vas „čovek od boniteta“?
To su ljudi koji žive u skladu sa sobom. U svojoj istini. U skladu sa svojim vrednostima.
To je osoba čija reč ima težinu.
Neko ko radi ono što kaže.
Ko preuzima odgovornost kada stvari krenu dobro, ali i kada ne krenu.
Neko kome biste bez mnogo razmišljanja pozajmili novac, ali još važnije – poverili svoje vreme.
Kako će izgledati svet 2050. godine?
Mnogo pametniji i sadržajniji.
Ali nisam sigurna da će biti i mudriji.
Veštačka inteligencija će verovatno raditi veliki deo poslova koje danas obavljamo. Informacije će biti dostupnije nego ikada, a tehnologija će menjati način na koji živimo, učimo i radimo.
Zato mislim da će najveća vrednost postati upravo ono što mašine teško mogu da zamene – empatija, kreativnost, humor, kritičko razmišljanje i sposobnost da povezujemo ljude.
Verujem da će u svetu punom veštačke inteligencije najveća konkurentska prednost biti ono što nas čini ljudima.
