Dejvid Salaj dobitnik Bukera: Beg iz cirkusa poslovnog sveta

Foto: Bonitet.com/

Ključne tačke
  • Dejvid Salaj o novcu kao ogledalu moći
  • Iskustvo gubitka i zavisnosti
  • Kratka pažnja i duga pitanja

Britansko-kanadski pisac Dejvid Salaj, dobitnik ovogodišnje Bukerove nagrade za roman Flesh, jedan je od onih autora koji „umeju da osvetle nevidljive pukotine savremenog života gde se novac, telo i uspeh sudaraju u tišini svakodnevice“. Rođen 1974. u Montrealu, odrastao je u Engleskoj, gde je studirao englesku književnost na Oksfordu. Bio je kratko deo poslovnog sveta, sveta reklama i finansija, ali je, kako sam kaže, „srećom na vreme pobegao iz tog cirkusa“. Danas živi u Beču sa suprugom i sinom, daleko od medijske gužve i književnih krugova Londona.

Novac kao ogledalo moći

U intervjuima je Salaj otvoreno govorio novcu, o tome koliko je novac prisutan u njegovom delu, ali i u svačijem svakodnevnom iskustvu.

„Novac je središte svake priče, baš kao što je središte naših života. On strukturira društvo na dubok način. Potreba za novcem, želja za još više novca ili samo činjenica da ga moramo imati, to je osnovna pokretačka sila savremenog čoveka“, rekao je za The Guardian.

U istom razgovoru dodao je da je fasciniran načinom na koji novac „ne samo da menja ljude, već i oblikuje njihovu predstavu o sebi“, te da „ništa ne otkriva karakter tako jasno kao odnos prema zaradi“.

Za Salaja, novac nije samo sredstvo već i ogledalo. Novac pokazuje kako ljudi razumeju moć, sigurnost i sopstvenu vrednost.

„Novac postoji kao način raspodele moći“, rekao je, „ali i kao iluzija da smo tu moć osvojili. Ljudi koji najviše jure novac često najmanje vladaju sobom.“

Telo kao središte savremenog iskustva

Salajev roman Flesh istražuje telesnost i materijalnost kao suštinu savremenog iskustva.

„Hteo sam da pišem o životu kao fizičkom iskustvu, o tome kako je biti živo telo u svetu – šta god da nas deli, to nam je svima zajedničko“, rekao je za The Booker Prize.

U tom smislu, telo u njegovim romanima postaje mesto gde se odvijaju društveni pritisci, nejednakosti i posledice kapitalizma. „Telo je ono što na kraju plaća cenu – bilo da je reč o poslu, želji, ambiciji ili strahu od neuspeha.“

Iskustvo gubitka i zavisnosti

Dejvid Salaj ne krije ni da je u prošlosti imao problema sa zavisnošću od kockanja.

„U romanu Spring pisao sam o sopstvenom iskustvu. Izgubio sam 25.000 funti na onlajn klađenju dok sam živeo u Briselu“, ispričao je za The Observer.

Tada je, kaže, prvi put shvatio koliko lako potreba za rizikom i uzbuđenjem može postati zamena za smisao. „Kockanje mi je bilo način da osetim kontrolu, a zapravo sam je gubio. Novac koji sam trošio bio je samo simptom nečeg dubljeg – potrebe da pobegnem od tišine.“

Salaj se danas više ne kocka, ali priznaje da i dalje oseća „istu privlačnost rizika“ kada piše.

„Pisanje je, na neki način, ista vrsta zavisnosti – nikada ne znaš da li ćeš dobiti ono što želiš, ali svejedno ulažeš sve.“

Kratka pažnja i duga pitanja

U svom pogledu na uspeh i život, Salaj se distancira od klišea o sreći i samoostvarenju. „Živimo u vremenu kratke pažnje“, rekao je za The Observer. „Svet nas neprestano prekida. Moramo naučiti da radimo najbolje što možemo u tim uslovima.“

Njegov roman Flesh upravo je pokušaj da prikaže savremenog čoveka koji se gubi između digitalne buke, neutažive potrebe za novcem i odsustva smisla, piše kritika. Salaj se borio i sa statusom autsajdera koji ga je oblikovao u svakom smislu.

„Iako mi je otac Mađar, nikada se nisam osećao potpuno kod kuće u Mađarskoj. Uvek sam pomalo stranac. Posle toliko godina van Engleske i Londona, i tamo sam počeo isto da se osećam.“ Tako je osećaj nepripadanja postao je jedno od središnjih mesta pisanja Salaja. To je stanje čoveka koji stoji između jezika, tržišta, pripadnosti i gubitka.

Pisanje kao otpor prolaznosti

Za Salaja, književnost ima zadatak da zadrži pažnju na onome što svet pokušava da potisne – telu, radu, tišini, svakodnevnom preživljavanju. Sve manje ljudi ima vremena da misli, a sve više da reaguje. Pisanje je način da usporiš vreme i vratiš smisao onome što nestaje, rekao je Guradian-u.

Njegova poruka čitaocima, posebno onima koji žive u ritmu tržišta, jednostavna je i precizna:

„Novac možda pokreće svet, ali smisao mu daje samo čovek koji ume da zastane.“

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde