Generativna veštačka inteligencija verovatno neće nestati, ali period u kojem je gotovo svaki razgovor o budućnosti tehnologije počinjao i završavao se velikim jezičkim modelima polako prolazi. Pitanje koje sada postaje zanimljivije jeste šta dolazi posle? A još bolje je pitati: Gde tehnološke kopmanije već sada ulažu novac?
Džo Prokopio, preduzetnik i tehnološki autor koji godinama prati razvoj AI industrije, izdvaja četiri pravca za koje veruje da bi mogli obeležiti sledeću fazu. Njegove prognoze su, kako i sam naglašava, spekulativne, ali počivaju na prostoj logici: kada treba naslutiti šta će biti sledeća velika tehnološka priča, korisno je posmatrati gde odlaze kapital, infrastruktura i razvojni resursi.
Od ekrana ka fizičkom svetu
Prvi veliki pravac je robotika. Dosadašnji AI uglavnom je ostajao iza ekrana – generisao je tekst, slike, kod i odgovore. Sledeća faza trebalo bi sve više da povezuje jezičke modele sa sistemima koji mogu da razumeju prostor, fizičko okruženje i da u njemu deluju.
Jezik tada postaje samo jedan sloj inteligencije. Model može da razume ljudsku instrukciju, dok drugi sistemi obrađuju informacije iz fizičkog sveta i pretvaraju ih u akciju. Ako takva tehnologija postane dovoljno pouzdana i jeftina, AI više neće biti samo program sa kojim se razgovara. Ulaziće u fabrike, skladišta, logistiku, usluge i svakodnevni život kroz mašine sposobne da izvršavaju sve složenije zadatke.
Zato Prokopio upravo robotiku vidi kao jedan od logičnih nastavaka sadašnjeg AI talasa.
Druga velika opklada je „agentic commerce„, odnosno trgovina u kojoj AI agent više ne pomaže samo pri izboru proizvoda već dobija određenu autonomiju da pretražuje, poredi, odlučuje i na kraju obavi kupovinu.
Prvi pokušaji takve trgovine pokazali su očigledan problem: potrošači još nisu spremni da internetu jednostavno kažu da kupi ono što proceni da im je potrebno. Ali, tehnološke kompanije sada rade na standardima i protokolima koji bi takvu kupovinu trebalo da učine sigurnijom i predvidljivijom. Prokopio očekuje da bi tokom narednih godinu dana AI kupovina mogla da pređe iz eksperimenta u nešto što će potrošači sve češće očekivati od digitalnih servisa.
Podaci više neće biti dovoljni
Godinama se u tehnološkoj industriji ponavljalo da su podaci nova nafta i da kompanija koja poseduje dovoljno kvalitetnih podataka poseduje veliku konkurentsku prednost. Prokopio smatra da ni to više neće biti dovoljno.
Sledeća prednost mogla bi biti sloj inteligencije izgrađen iznad podataka.
Veliki jezički modeli napravljeni su da odgovaraju na ogroman broj različitih pitanja. Upravo zbog te univerzalnosti često im nedostaje ono što je kompanijama najpotrebnije – precizan kontekst. Nije dovoljno imati ogromno skladište podataka ako sistem ne razume šta ti podaci znače baš za određenu kompaniju, njene kupce, procese i ciljeve.
Zbog toga bi kompanije mogle sve više da grade sopstvene kontekstualne sisteme između internih podataka i AI modela. Konkurentska prednost tada neće biti samo u pitanju ko ima podatke, već ko ume da ih pretvori u specifično znanje koje AI može pravilno da koristi. To je važna promena i za poslovne strategije. Ulaganja u AI više neće moći da se završe kupovinom pristupa velikom modelu. Vrednost će se sve više stvarati u načinu na koji je AI povezan sa znanjem same kompanije.
AI će kontrolisati druge AI agente
Četvrti pravac manje je atraktivan od robota, ali bi za kompanije mogao biti presudan: upravljanje čitavim sistemima AI agenata.
Kako agenti dobijaju sposobnost da samostalno obavljaju zadatke, raste i problem njihove koordinacije. Jedan agent može analizirati podatke, drugi komunicirati sa kupcem, treći izvršiti transakciju, a četvrti proveravati rezultate. Kada ih postane mnogo, čovek više neće moći efikasno da nadgleda svaku pojedinačnu radnju.
Zato Prokopio očekuje razvoj „sistema agenata“ u kojima će jedni AI sistemi koordinirati i kontrolisati druge, dok će čovek ostati na višem nivou odlučivanja.
Sa većom autonomijom neminovno dolazi i pitanje kontrole. Ako AI može da troši novac, donosi odluke i pokreće procese, kompanije moraju unapred da definišu šta sme, šta ne sme i ko snosi odgovornost kada nešto pođe po zlu. Zbog toga će AI pravila, nadzor i upravljanje AI sistemima – postajati sve važniji deo poslovne infrastrukture.
A šta ako AI balon pukne?
Iza svih ovih očekivanja nalazi se i manje prijatno pitanje: koliko će se sadašnja ulaganja u AI zaista isplatiti?
Najveće tehnološke kompanije ulažu ogromne iznose u data centre, čipove, energetsku infrastrukturu i razvoj modela. Istovremeno postoje ograničenja u proizvodnji čipova, nabavci potrebnih sirovina, energiji i izgradnji novih data centara.
Prokopio zato upozorava da u nekom trenutku može doći do ozbiljnog preispitivanja povrata na ta ulaganja. Tehnologija može biti revolucionarna, a da istovremeno pojedine investicije budu prevelike ili napravljene prerano. Istorija tehnoloških promena već je mnogo puta pokazala da važna tehnologija i investicioni balon mogu postojati istovremeno.
Zato možda najvažnija poruka njegove prognoze nije da treba odmah ulagati u robote ili AI agente. Naprotiv.
Generativni AI bio je prva velika faza koja je širokoj javnosti pokazala šta nova tehnologija može. Sledeća faza biće manje fascinirana samim razgovorom sa mašinom, a mnogo više pitanjem šta ta mašina može samostalno da uradi u stvarnom poslovnom i fizičkom svetu. Za kompanije zato neće biti presudno da prve prihvate svaku novu AI ideju. Mnogo će važnije biti da dovoljno rano razumeju kuda se kreću tehnologija i kapital – i da umeju da razlikuju ono što će zaista promeniti poslovanje od sledeće skupe tehnološke mode.
