Amerika se oprašta od Doli Parton, svog idola, niske plavuše, nasmejane, talantovane, duhovite, koja nije skrivala svoje poreklo niti veštačke grudi i to u vreme njene mladosti kada takve korekcije nisu bile „obavezan“ estetski tretman.
Doli Parton će ostati zapamćena pre svega po pesmama. Napisala ih je oko 3.000, među njima „Jolene“, „9 to 5“, „Coat of Many Colors“ i „I Will Always Love You“, a neke od njih odavno su postale deo popularne kulture. Ali, njena karijera bila je mnogo više od muzike. Parton je decenijama gradila poslovni sistem zasnovan na nekoliko vrlo jasnih principa:
- zadržati vlasništvo nad onim što stvara vrednost,
- ne odvajati biznis od ličnog identiteta i
- ne širiti se u pravcima koji sa tim identitetom nemaju veze.
Upravo zato njena priča ima posebno mesto i u poslovnom svetu.
Rođena 1946. u siromašnoj porodici u ruralnom Tenesiju, kao jedno od dvanaestoro dece, Parton je veoma rano shvatila vrednost svega što može da kreira. Jedna od najvažnijih poslovnih odluka koje je donela bila je da zadrži vlasništvo nad autorskim pravima. To joj je omogućilo da decenijama zarađuje od pesama koje je napisala, bez obzira na to ko ih izvodi. Najpoznatiji primer je „I Will Always Love You“, koju je Vitni Hjuston pretvorila u globalni hit. Dok je pesma osvajala novu publiku, prihod od autorskih prava nastavljao je da pripada i njenoj autorki.
To je bio njen prvi veliki poslovni princip: ne prodavati olako ono što može da proizvodi vrednost mnogo duže od trenutnog uspeha.
Nije prodavala samo ime, već čitav svet oko njega
Drugi veliki princip bio je jednako važan. Parton nije pokušavala da izgradi biznise koji nemaju veze sa onim po čemu je publika poznaje.
Kada je 1986. postala suvlasnica zabavnog parka koji je preimenovan u Dollywood, nije samo stavila svoje ime na postojeći posao. Park je građen oko apalačkih korena, muzike, lokalne kulture i priče mesta iz kojeg je potekla. Dollywood nije bio generički zabavni park sa licem poznate ličnosti na ulazu. Bio je produžetak njenog identiteta.
Isti model pratila je i u drugim poslovima: produkciji, televiziji, licenciranju, parfemima i kozmetici. Proizvodi su se menjali, ali osnovna priča nije. Publika je uvek znala šta Doli Parton predstavlja.
Upravo je ta doslednost napravila jedan od najtrajnijih ličnih brendova u industriji zabave.
Razumela je publiku bolje nego mnogi brendovi
Parton je imala još jednu poslovnu prednost: veoma dobro je razumela ljude koji su je pratili. Znala je da publika ne traži samo pesme. Traži humor, toplinu, ekstravaganciju, jednostavnost, glamur i osećaj da se iza svega nalazi ista žena koja nije zaboravila poreklo.
Tokom više od šest decenija karijere menjala je muzičke pravce, ulazila u film, televiziju i biznis, ali nije menjala osnovni identitet.
To je jedna od važnijih lekcija iz njene karijere: brend može da evoluira, ali ne sme da izgubi ono zbog čega mu ljudi veruju.
Parton nije pokušavala da izgleda „autentično“. Ona je bila dosledna, a zatim je zaslužila poverenje sa kojim se nikada nije kockala.
Biznis koji vraća zajednici
Treći princip bio je način na koji je tretirala novac.
Parton je mogla biti bogatija nego što je bila. Procene njenog bogatstva razlikovale su se, ali se uglavnom kretale u stotinama miliona dolara. Ipak, značajan deo kapitala usmeravala je u projekte koji su imali direktnu društvenu vrednost.
Najpoznatiji je Imagination Library, program inspirisan činjenicom da njen otac nije znao da čita i piše. Od 1995. deci se besplatno šalju knjige, a program je kasnije prerastao u međunarodni projekat sa stotinama miliona podeljenih knjiga. Podržavala je i porodice pogođene požarima u Tenesiju, stipendirala učenike i finansirala zdravstvena istraživanja.
Ni taj deo nije odvajala od poslovnog modela. Za Parton uspeh nije bio samo pitanje prihoda, već i pitanje toga šta od tog uspeha ostaje drugima.
Zašto će je poslovni svet pamtiti?
Poslovna karijera Doli Parton može da se svede na nekoliko pravila kako to vidi poslovna i šou-biznis kritika.
- Posedovati ono što stvara dugoročnu vrednost.
- Graditi biznis oko jasnog identiteta.
- Poznavati publiku i ne pokušavati da joj se dopadnete po svaku cenu.
- Širiti se samo tamo gde postoji prirodna veza sa osnovnim brendom.
- Pretvarati uspeh u sistem koji može da traje i bez osnivača.
Upravo je o tome govorila još 2005. godine, kada je za Dollywood rekla da „stvari treba postaviti tako da budu jednako dobre ili bolje i kada tvorca više nema“. To je možda najbolji opis onoga što je napravila.
Njene pesme će živeti još dugo. Poslovni svet će je pamtiti zato što je razumela nešto što mnogi preduzetnici nauče tek kasno: najvredniji biznis nije onaj koji najbrže raste, već onaj koji može da traje, da ostane prepoznatljiv i da nastavi da donosi vrednost kada osnivač više nije tu.
