Debate o manama kapitalizma i teorijskim prednostima socijalizma postaju glasnije nego ikada. Kritike na račun savremenog kapitalizma su često opravdane, ali istorijski neuspesi socijalizma i državnih intervencija šalju dovoljno zastrašujuću poruku da u tom pravcu ne treba tražiti rešenja.
Kapitalizam pruža svoj maksimum tek onda kada vlasnici, zaposleni i kupci duboko razumeju koliko zapravo zavise jedni od drugih. To je tačka u kojoj biznis prestaje da bude puka mašina za pravljenje novca i postaje sila koja radi za opšte dobro.
Adam Smit, po mišljenju stručnjaka otac moderne ekonomije, razumeo je ovo daleko bolje od većine savremenih kritičara, ali i branilaca. Pre nego što je napisano kultno delo Bogatstvo naroda, Smit je objavio Teoriju moralnih osećanja – knjigu o etici, vrlinama i obavezama koje ljudi imaju jedni prema drugima. Pohlepa nikada nije bila slavljena u njegovim radovima. Akcenat je bio na uzajamnoj koristi: napredak se ostvaruje stvaranjem vrednosti koju drugi slobodnom voljom kupuju kako bi unapredili sopstvene živote.
Zamka kratkoročnog izvlačenja kapitala
Problem savremenog sveta nije u težnji da se stvara bogatstvo. Kada se bogatstvo stvara na zdrav način, ono podiže kvalitet života celokupnog društva. Problem je u tome što su mnoge kompanije pomešale kapitalizam sa kratkoročnim izvlačenjem koristi – sa imperativom zvanim „pogodi kvartalni bonus“, „saseci troškove“ i „iscedi kupca“.
Od istorijskog kolapsa Enrona pa sve do današnjih sumnji u namere investicionih fondova, uočava se isti šablon. Kada se pojave masovna otpuštanja odmah nakon rekordnih profita, ili žrtvovanje kvaliteta proizvoda zarad veće marže, krivica se ne pripisuje samo jednoj izolovanoj kompaniji. Gubi se poverenje u sam sistem slobodnog tržišta i počinju da se traže alternative.
„U tom svetlu, vlasnici privatnih kompanija imaju ogromnu prednost koju lideri akcionarskih društava često gube iz vida: postoji sloboda da se izabere dugoročni razvoj umesto kratkoročnog preživljavanja od kvartala do kvartala. A dugoročni fokus na zaposlene i kupce neizbežno donosi superiorne rezultate samim vlasnicima. Radeći u interesu celog ekosistema, zapravo se radi u sopstvenom interesu – upravo onako kako je to Adam Smit predvideo“ u nedavno objavljenom tekstu piše ekonomista i strateg Bob Foš.
Krug biznisa
Kupci „cvetaju“ kada kompanija isporučuje kvalitet, fer cene, pouzdanu uslugu i stvarnu vrednost.
Zaposleni „cvetaju“ kada su tretirani kao partneri koji mogu da unaprede biznis i učestvuju u podeli dobiti.
Vlasnici „cvetaju“ kada se kupci vraćaju, a zaposlenima je iskreno stalo do posla. Tada marže jačaju, a vrednost kompanije raste.
„Poboljšanje kapitalizma ne zahteva rušenje tržišnih mehanizama niti povratak prevaziđenim modelima velike i trome države. Ono zahteva zajedničku vrednosti. Vlasnici ne mogu dugoročno da napreduju ako kupci i zaposleni takođe ne napreduju. To je ono što je Stiven Kavi nazvao „međuzavisnošću“ – najvišim nivoom ljudskog razvoja.
Kompanije svih veličina – od globalnih giganta kao što su Costco i Johnson & Johnson, do specijalizovanih lidera poput The Gund Company – dokazuju da uspeh dolazi isključivo iz služenja svim pomenutim grupama. Svaki industrijski lider koji opstaje generacijama predstavlja kompaniju koja razume i primenjuje ovaj zakon“ piše Foš.
Ekonomsko angažovanje zaposlenih kao operativni sistem
Objektivna ekonomska istraživanja dosledno podržavaju Smitovu premisu. Kompanije koje imaju „ekonomski angažovane“ zaposlene uvek nadmašuju konkurente u produktivnosti, profitabilnosti, inovacijama i zadržavanju talenata. Organizacije koje izgrade poverenje sa kupcima uživaju jaču lojalnost i moć formiranja cena.
Šta zapravo znači ekonomsko angažovanje u praksi? „To je operativni sistem poslovanja koji pomaže svakom zaposlenom da razume šta je ono što kupci vrednuju, kako kompanija zarađuje novac i kako svakodnevne odluke utiču na krajnji finansijski bilans“ objašnjava Foš.
Kada zaposleni dobiju pravo glasa u unapređenju procesa i direktan udeo u ostvarenim rezultatima, status obične stavke na platnom spisku nestaje. Zaposleni postaju partneri.
Kako pobediti gigante?
Za male i srednje kompanije ovo je jedinstvena prilika. Nije potrebno potrošiti više novca od tehnoloških i korporativnih giganata da bi se ostvarila pobeda na tržištu. Pobeda se može postići tako što se postaje bolji poslodavac, pouzdaniji partner i bolji čuvar odnosa sa kupcima.
„Kada ljudi razumeju ekonomiju biznisa, dele plodove uspeha i aktivno rešavaju probleme, počinju da razmišljaju i postupaju iz ugla vlasnika. To rađa besprekorna izvršenja, brže inovacije i zdraviji profit. Pre nekoliko decenija, kompanija Nucor je bila mali igrač koji je pokušavao da se takmiči sa gigantom U.S. Steel. Danas Nucor vlada industrijom“ navodi Foš.
Smitov trajni doprinos čovečanstvu nije bila prosta konstatacija da tržišta stvaraju bogatstvo. Glavna poruka bila je da slobodna tržišta najbolje funkcionišu kada se teži uspehu tako što svi u lancu služe jedni drugima unutar okvira poverenja i moralne odgovornosti.
„Slobodni kapitalizam je jedna pod najvećih institucija za poboljšanje ljudskih života. Kompanije koje prigrle međuzavisnost otkrivaju moćnu istinu: to je ujedno i najbolja strategija za stvaranje održivog bogatstva koja je ikada osmišljena“ piše ekonomista Bob Foš.
