Najnovija ekonomska istraživanja koja su analizirala mentalno zdravlje na radnom mestu otkrila su direktnu uzročno-posledičnu vezu između menadžerskog stila i depresije zaposlenih. Rešenje za ovaj gorući problem savremenog biznisa leži u strategiji koja ne zahteva nikakav budžet, a svaki lider može da je primeni već danas.
Skoro polovina ispitanih radnika u velikom istraživanju priznala je da ih posao makar povremeno dovodi u stanje depresije. Glavni uzročnik narušenog mentalnog zdravlja nije sam obim posla, već prekomerni pritisak menadžera i hronični nedostatak autonomije u radu. Davanje slobode zaposlenima da sami određuju tempo i redosled izvršavanja zadataka dokazano neutrališe stres i smanjuje stopu bolovanja.
Depresija uzrokovana poslom odavno je prestala da bude tema o kojoj se šapuće na pauzama za kafu. U korporativnoj kulturi u kojoj je pritisak da se isporuče rezultati postao neprekidan, čak i trenuci rezervisani za odmor kontaminirani su osećajem krivice. Najnoviji izveštaj o mentalnom zdravlju na radnom mestu osvetlio je razmere ovog fenomena, ali i targetirao ključnu kariku u lancu odgovornosti – direktnu vezu između zaposlenih i njihovih nadređenih.
Ekonomski istraživači su sproveli opsežnu anketu na uzorku od čak 20.000 zaposlenih. Rezultati su poražavajući: oko 49 odsto ispitanika izjavilo je da ih je rad u prethodnim sedmicama doveo do osećaja depresije, makar povremeno. Ova statistika se ne može jednostavno odbaciti kao uobičajeno nezadovoljstvo zaposlenih. Reč je o dubokom emotivnom i psihološkom problemu koji pogađa polovinu kolektiva dok obavlja svoje svakodnevne zadatke, navode istraživači.
Kada menadžment postane dijagnoza
Podaci objavljeni u analizi portala Phys.org precizno definišu šta pokreće ove negativne emocije. Zahtevi poput stalnog vremenskog škripca i nerealnih rokova u direktnoj su korelaciji sa radnom depresijom. Međutim, „koren problema najčešće leži u menadžerima koji preopterećuju zaposlene i izlažu ih prekomernom pritisku da završe posao, zaboravljajući na humane kapacitete pojedinca“.
Izveštaj takođe izdvaja birokratske prepreke, emocionalno iscrpljujući rad i konflikte na radnom mestu kao glavne okidače za razvoj depresivnih stanja. U eri brzog tempa i omiljenog i hvaljenog multitaskinga, mentalno zdravlje zaposlenih prestaje da bude njihova privatna stvar i postaje isključivo pitanje menadžmenta. Mentalno zdravlje je dobro ili loše u zavisnosti od odnosa između poslovnih zahteva i autonomije koja se daje zaposlenom.
Autonomija kao besplatni lek protiv izgaranja
Najintrigantniji deo ovog istraživanja nudi rešenje koje menadžere ne košta ništa. Pružanje veće autonomije zaposlenima deluje kao brzi i efikasni lek za poslovnu depresiju, čak i u situacijama kada je pritisak rokova objektivno veliki i neizbežan. Kada menadžerska filozofija dozvoli zaposlenima da sami odlučuju o tome kako će organizovati posao, kada će početi i završiti smenu, i kojim redosledom će obavljati zadatke, nivo stresa drastično opada.
„Ovakav pristup predstavlja potpunu suprotnost mikromenadžmentu. Reč je o svesnoj odluci lidera da pokaže poverenje u moralne odluke i veštine svog tima. Paradoksalno, ova strategija je u suprotnosti sa sve prisutnijim trendom u visokom menadžmentu koji teži ka apsolutnoj kontroli, često uz pomoć softvera za tajno ili invazivno praćenje zaposlenih na daljinu. Podsećanja radi, tehnološki gigant Meta nedavno je bio primoran da povuče takve programe sa računara svojih radnika usled oštrog otpora unutar kompanije“ pišu istraživači.
Finansijski račun lošeg rukovođenja
Iako su podaci prikupljeni na osnovu analize britanskog tržišta rada, psihološki i ekonomski mehanizmi su univerzalno primenjivi na globalni poslovni ambijent. Ključna lekcija za sve koji vode timove jeste da prekomerni zahtevi, uporedo sa nedostatkom slobode u odlučivanju, neizbežno vode ka lošijim mentalnim stanjima, što se direktno odražava na bilans uspeha kompanije.
„Narušeno mentalno zdravlje zaposlenih donosi ozbiljne makroekonomske posledice, uključujući pad od četiri odsto BDP-a na nivou Evropske unije. Depresija direktno povećava broj dana provedenih na bolovanju i dramatično podiže stopu fluktuacije zaposlenih, što kompanijama stvara ogromne troškove regrutacije i obuke“ jedan je od komentara Fast Company analitičara.
Ovo je doba generacije Z koja postaje dominantna snaga na tržištu rada. Ovo je generacija koja je izuzetno osetljiva na pitanja mentalne higijene pa bi mudri lideri hitno morali da revidiraju svoje menadžerske taktike i provere u kakvom stanju se nalaze njihovi ljudi.
