Džef de Graf, poslovnom svetu poznat i kao „Dean of innovation“ (dekan ili vođa inovacija) nedavno je objavio tekst koji je privukao pažnju kritičke publike. De Graf je iz svog kompanijskog iskustva i velikog znanja u tekstu poručio da razumevanje ne dolazi iz rezultata već iz prakse i upozorio na istorijski trenutak u AI svetu.
Kako je De Graf sam napisao, njegova misija danas je „demokratizacija inovacija – osposobljavanje ljudi na svakom nivou predvode važne promene. Njegov trenutni fokus je izgradnja globalne škole mišljenja a to znači ujedinjenje biznisa, vlada i kulture kako bi oblikovali budućnost inovacija i promena“.
Šta De Graf u ovom istorijski važnom trenutku poručuje u objavljenom tekstu?
Bujica odgovora
„Nekada davno, ne tako davno, internet se otvorio kao biblioteka bez radnog vremena. Ponudio nam je Google, a zatim i Wikipedia enciklopediju, i sa njima jednu posebnu vrstu magije: sve što smo ikada želeli da znamo tu je, pred nama, na ekranu. Bilo je dovoljno bezopasno, čak i oslobađajuće. Više nismo morali da raspravljamo o tome ko je režirao film Kazablanka ili koja je razlika između kvarka i leptona. Odgovori su tekli kao voda iz česme.
Ali nešto se dogodilo u toj bujici. Počeli smo da mešamo mapu sa terenom.
Nedugo zatim pojavile su se prečice – CliffsNotes za Šekspira, pa za Kanta, pa onda za sam život.
Sve što je bilo apstraktno ili teško, svelo se na brze sažetke, upečatljive naslove, na snimke u trajanju od 30 sekundi. Učenje je postalo bife trikova za bolji život, od kojih je svaki obećavao da će vas učiniti pametnijim, bržim, bogatijim ili „optimizovanijim“. Počeli smo da sečemo stvarnost na deliće, verujući da svaki fragment nosi isti sjajni odraz kao i celina. Kao da jedan jedini deo slagalice može da otkrije celu sliku“ piše De Graf.
AI postao prorok
De Graf se dalje poziva na naučnike koji su proveli decenije u laboratoriji, umetnike čije su ruke umrljane pigmentom, lidere koji su padali i dizali se više puta nego što može da izbroji.
„Oni će vam reći: činjenica izvan konteksta je samo parče stakla. Ona seče. Ona sija. Ali ne gradi prozor. Zato i tražimo od takmičara na pravopisnim takmičenjima da „koriste reč u rečenici“. Nije reč o pukom pamćenju. Radi se o usidrenju značenja u kontekstu – o znanju kada, zašto i kako nešto ima smisla.
A onda je došla veštačka inteligencija.
U početku je bila zaslepljujuća. Završavala vam je rečenicu, čistila vaš tekst, radila vaš domaći. Odgovori su postali duži, sređeniji, ubedljiviji. Prestala je da bude pretraživač i postala prorok. Baršunasti glas u vašem uhu. Stručnjak na zahtev.
Ali postoji caka u svemu tome“ upozorava u daljem tekstu De Graf.
Kolaps intelektualne okretnosti
Problem u svemu tome, kako to De Graf vidi, je što ništa nije zarađeno, zasluženo. Ništa nije uvežbano. Samo „jeste“. A sve što je trenutno poznato nema pravu vrednost. Nije primenjeno. Nije integrisano. To su samo podaci, koji sede, kako kaže, u sterilnom mehuriću.
„Priznajem, da sam oldtajmer.
Nakon četrdeset godina podučavanja studenata i savetovanja nekih od najinovativnijih kompanija na planeti, zaradio sam pravo da malo uzdahnem. Ali ovo nije o „klincima danas“. Zapravo, nije uopšte o mladima. Promena koju primećujem – ovaj kolaps intelektualne okretnosti – pogađa sve generacije. Sve kulture. Sve slojeve društva.
Studije o kognitivnoj fleksibilnosti, u kombinaciji sa opažanjima o smrti novinarstva u dugom formatu i sporom propadanju čitalačke pažnje, sugerišu nešto zabrinjavajuće:
gubimo sposobnost da mirno sedimo sa dvosmislenošću. Više ne prolazimo kroz maglu složenog pitanja. Mi preskačemo preko nje, kao kamenčići. Naše misli sprintaju, ali svet je maraton. I tako – ostajemo sa odgovorima na pogrešna pitanja.
Odgovor je jednostavan samo ako ne razumete pitanje. To je opasnost života u svetu gde je razmišljanje negde spolja (outsource), kod nekog izvođača spolja. Kognicija postaje upravljanje projektima.
Odgovor je jednostavan samo ako ne razumete pitanje“ piše De Graf.
Opasnost za život
Tako De Graf vidi opasnost života u svetu gde je razmišljanje povereno negde spolja,
Gde kognicija postaje upravljanje projektima,
Gde se neizvesnost eliminiše, a ne istražuje,
Gde se istina stavlja u kutije i na police, a ne rve s njom.
„Ako je svet kutija eksera – pojedinačnih činjenica, oštrih i spremnih – onda naši umovi postaju čekići. Alati sile i sigurnosti zakucavajući zaključke. A ko gradi katedralu čekićem? Ko komponuje simfoniju čekićem?
To nije način da se živi. Jer ako svet vidite kao eksere, pomešaćete buku sa znanjem. Pretpostavićete da glasnost znači validnost. A kada više ne znate kako da prepoznate pravo znanje – zato što ga sami nikada niste stekli – nasedaćete na samouverenu budalu. YouTube doktora. Instagram monaha. LinkedIn filozofa.
Oni će vam reći da postoji čudesna dijeta, prečica do bogatstva, način da pronađete svoj smisao pre doručka. Oni će vam prodavati odgovore, već upakovane i brendirane. Ali nemojte brkati pakovanje sa proizvodom. Mašine nemaju vaše odgovore, ne one prave. Jer pravo razumevanje ne dolazi iz rezultata – ono dolazi iz prakse. Iz rada. Iz pokušaja, neuspeha, prilagođavanja i ponovnog pokušaja. Iz kreiranja sopstvene mape“ objašnjava i upozorava De Graf.
AI ipak ima mesto
Ali, sve to za De Grafa ne znači da AI nema svoje mesto. Koristi je. Poštuje je. Ona, kaže, može da pojača inteligenciju. Ali, ne može da zameni mudrost.
„Mudrost se kuje u trenju – u življenju, u patnji, u čekanju, u posmatranju kako se jedna stvar uklapa u drugu, i u još jednu, sve dok svet ne počne da otkriva ne samo šta jeste, već i šta znači.
Ako želite da povratite svoj um – ne kao čekić, već kao kompas, ili razboj, ili baštu – počnite ovde:
- Postavljajte bolja pitanja.
- Budite sumnjičavi prema sigurnosti.
- Vežbajte dugotrajnu pažnju.
- Istrajte u bavljenju nečim zbunjujućim dok vas ne nauči nečemu.
Nismo stvoreni da budemo „čekići“ u svetu eksera. Stvoreni smo da se pitamo, da lutamo, da gradimo. Pravi um ne udara – on ispituje, povezuje, preoblikuje. On sluša kontradikciju bez sloma. On se igra. A iznad svega, pamti da svet nikada nije bio jednostavan. Samo je, jedno vreme, bio spljošten od strane pretraživača“ piše Džef de Graf publici koja voli da pita, luta i istražuje.
