U poslovnoj realnosti u kojoj su česta otpuštanja, kratki radni angažmani i sagorevanja standard, postavlja se pitanje:
Šta se dešava i kako to izgleda kada jedna kompanija uspeva da zadrži svoje ljude gotovo celog radnog veka?
Nintendo, japanski gigant u svetu video igara, predstavlja zamalo savršen slučaj.
Zaposleni u Nintendu u Japanu u proseku ostaju u kompaniji čak 15 godina, dok kompanija beleži impresivnu stopu zadržavanja od 98 odsto godišnje. Za poređenje, prosečan japanski radnik provede oko 11 godina u istoj kompaniji, dok je u SAD i Evropi prosek oko četiri godine.
Nintendo ne samo da nadmašuje industriju video igara, poznatu po nestalnosti i otpuštanjima, već nadmašuje i nacionalne proseke.
Kada veteranima date prostor
„Ljudi koji su pravili prve Nintendo hitove i dalje rade u kompaniji,“ rekla je Keza Mekdonald, autorka knjige Super Nintendo, koja uskoro izlazi.
„Poslednjih 50 godina ti ljudi prenose znanje i obučavaju novu generaciju Nintendo kreativaca.“
To, kako je rekla, nije preuveličavanje:
- Današnji predsednik kompanije, Šuntaro Furakava, pridružio se Nintendu 1994. godine kao računovođa.
- Legendarni kreator „Super Maria“ i „Zelde“, Šigeru Mijamoto, došao je u Nintendo 1977. kao umetnik.
Ovakve karijere retko se viđaju u globalnim tehnološkim kompanijama. Nintendo je, međutim, dugoročnost pretvorio u stratešku prednost.
Da, rizik tradicije
Oslanjanje na institucionalno znanje može dovesti do toga da organizacija zarobi samu sebe u starim obrascima. Ali Nintendo je, prema Mekdonald, pronašao balans koji mnogima izmiče:
„Nije kao da najstariji zaposleni odlučuje šta je dobra ideja. Svi učestvuju.“
To je možda tajna njihovog uspeha: kombinacija istorijskog DNK i stalnog ubrizgavanja svežih ideja. Rezultat je kontinuirani niz inovativnih, zabavnih igara, uprkos povremenim promašajima i eksperimentima koji nisu uspeli, što je, uostalom, normalno za svaku tehnološku firmu.
Uspeh uprkos konkurenciji
Nintendo opstaje na tržištu koje kontrolišu giganti poput Sony-ja i Microsofta, sa daleko većim budžetima i agresivnijim poslovnim strategijama. Uprkos tome, Nintendo ima ono što rivali ne mogu da kupe: zajednicu lojalnih dizajnera koji kompaniju doživljavaju kao trajno mesto stvaranja.
Čak i oni koji odu iz Nintenda nose pozitivna iskustva.
„Radio sam sa nekim od najtalentovanijih dizajnera igara na svetu, uključujući Šigerua Mijamota,“ rekao je Li Šuneman, bivši dizajner Nintenda i sadašnji chief product officer u Efekta Education Group.
Naučio sam čitav niz lekcija o tome kako se stvaraju razigrana iskustva.“
To nije slučajno. Nintendo izbegava tipičnu dinamiku industrije „naglog uspona i pada“ – od iznenadnih zapošljavanja do masovnih otpuštanja – i umesto toga neguje stručnost koja se gradi godinama.
Šta Nintendo razlikuje od svih ostalih?
Prema rečima Mekdonald, odgovor je jednostavan:
„Nintendo i danas pravi igre drugačije od svih ostalih.“
Oni čuvaju prošlost, ali ne dozvoljavaju da ih ona zakoči. Podjednako vrednuju iskustvo i inovaciju. I iznad svega stvaraju kulturu u kojoj ljudi ostaju jer žele, a ne zato što moraju.
U industriji koja rapidno sagoreva svoje talente, Nintendo pokazuje kako to izgleda kada kompanija odluči da neguje dugoročne karijere i institucionalno znanje i kako takva strategija može biti snažan, održiv izvor kreativnosti i uspeha, zaključak je Mekdonald i poslovnih analitičara.
