Tekst Tonija Švarca i Ketrin Makarti o trošenju energije i sagorevanju prvobitno je objavljen u štampanom izdanju magazina Harvard Business Review pre gotovo dve decenije. Iako je objavljen još 2007. godine, i danas se ubraja među najčitanije i najcitiranije tekstove HBR-a, a poslovni savetnici i stručnjaci za liderstvo širom sveta redovno ga preporučuju menadžerima kao jedno od najvažnijih štiva o produktivnosti, sagorevanju i održivom učinku. Šta su u ovom tekstu Švarc i Makarti poručili poslovnim timova i njihovim liderima?
Osnovna greška i danas
Dok zahtevi na poslu neprestano rastu, većina ljudi reaguje na isti način – produžava radno vreme. Međutim, duži radni dani retko donose bolje rezultate. Naprotiv. Vode ka iscrpljenosti, padu koncentracije, slabljenju motivacije i narušavanju zdravlja.
Autori ovog danas već kultnog HBR teksta tvrde da je osnovna greška u tome što „pokušavamo da upravljamo vremenom, a ne energijom“.
„Vreme je ograničen resurs. Svi imamo ista 24 sata dnevno. Energija je, međutim, nešto što može da se obnavlja, razvija i uvećava“ pišu autori.
Prema njihovom modelu, ljudska energija izvire iz četiri ključna izvora:
- fizičkog tela,
- emocija,
- uma,
- svrhe i smisla.
Kada bilo koja od ovih dimenzija ostane zanemarena, opada i sposobnost da čovek kvalitetno radi. Nasuprot tome, kada se energija sistematski obnavlja, ljudi mogu da postignu više rezultata za kraće vreme, uz manji stres i veću dugoročnu održivost.
Fizička energija: temelj svega
Nedostatak sna, loša ishrana, odsustvo fizičke aktivnosti i neprekidan rad bez pauza direktno smanjuju kapacitet za kvalitetno donošenje odluka i koncentraciju.
Jedan od najvažnijih zaključaka istraživanja jeste da ljudski organizam nije dizajniran za neprekidan rad. Tokom dana ljudi prolaze kroz prirodne cikluse energije koji traju između 90 i 120 minuta. Nakon svakog ciklusa organizmu je potrebna kratka obnova.
Zbog toga kratke pauze tokom dana nisu gubitak vremena, već ulaganje u produktivnost.
Emocije: kvalitet energije
Nije dovoljno imati energiju – važno je i kakva je njena priroda.
Pozitivne emocije poput zahvalnosti, poverenja i optimizma povećavaju sposobnost saradnje, kreativnosti i donošenja odluka. Nasuprot tome, frustracija, bes i anksioznost troše energiju i otežavaju racionalno razmišljanje. Autori posebno naglašavaju značaj jednostavne navike izražavanja zahvalnosti. Menadžeri koji redovno prepoznaju doprinos saradnika ne samo da poboljšavaju odnose u timu već i podižu sopstveni nivo energije.
Fokus je vredniji od multitaskinga
Jedan od najvećih mitova savremenog poslovanja jeste da uspešni ljudi moraju da rade više stvari istovremeno.
Istraživanja pokazuju da svako prebacivanje pažnje sa jednog zadatka na drugi povećava vreme potrebno za završetak posla. Neprestano proveravanje mejlova, poruka i notifikacija razbija koncentraciju i smanjuje efikasnost. Zbog toga autori preporučuju rad u blokovima dubokog fokusa od 90 do 120 minuta, nakon kojih sledi kratka pauza za oporavak.
Smisao kao izvor energije
Najdublji i najtrajniji izvor energije dolazi iz osećaja svrhe.
Ljudi koji vide smisao u onome što rade pokazuju veću istrajnost, angažovanost i otpornost na stres. Kada su svakodnevni zadaci usklađeni sa ličnim vrednostima, rad prestaje da bude samo obaveza i postaje izvor motivacije. Zato autori pozivaju lidere da se ne pitaju samo šta njihovi zaposleni rade, već i zašto to rade.
Nova formula produktivnosti
Ključna poruka ovog teksta aktuelna je i danas i važna kao i pre gotovo dvadeset godina.
Organizacije, kompanije i timovi koje od zaposlenih traže sve više, a ne ulažu u obnovu njihovih kapaciteta, dugoročno dobijaju iscrpljene ljude, veći odliv kadrova i slabije rezultate.
Nasuprot tome, kompanije koje ulažu u energiju zaposlenih – kroz zdravije radne navike, fokus, oporavak i smislen rad – stvaraju održiviju konkurentsku prednost.
Produktivnost nije pitanje toga koliko vremena provodite radeći. Pravo pitanje je: sa koliko energije pristupate onome što radite.
