Internet i društvene mreže nekada su budili optimizam. Veštačka inteligencija izaziva sasvim drugačiju reakciju, sudeći po sve većem broju istraživanja. Sve više ljudi strahuje da će AI doneti više štete nego koristi, a poverenje u tehnološke kompanije nikada nije bilo ovako nisko. Ekonomista i nobelovac Pol Krugman smatra da razlog nije u samoj tehnologiji, već u načinu na koji je predstavljena javnosti i interesima koji stoje iza njenog razvoja.
„Kada je bivši direktor Google-a Erik Šmit održao govor studentima o budućnosti veštačke inteligencije, umesto aplauza dočekali su ga zvižduci. Taj događaj nije bio izuzetak. Poslednjih meseci slične scene ponavljaju se širom Sjedinjenih Država, dok istraživanja pokazuju da većina Amerikanaca veruje da će razvoj AI imati negativan uticaj na društvo“ napisao je Pol Krugman.
Za ovakav scenario, po njegovom mišljenju, može se navesti nekoliko međusobno povezanih razloga.
Strah koji su stvorile tehnološke kompanije
Paradoksalno, najveći doprinos stvaranju straha dali su upravo lideri AI industrije. Direktori vodećih kompanija mesecima su upozoravali da bi veštačka inteligencija mogla da ugasi milione kancelarijskih poslova, dramatično poveća nezaposlenost i potpuno promeni tržište rada u narednih nekoliko godina.
Takve izjave nisu bile slučajne. Krugman ocenjuje da su imale jasan poslovni cilj: privući investitore i podstaći kompanije da što brže ulažu u AI iz straha da će zaostati za konkurencijom.
Tek kada je negativna reakcija javnosti postala očigledna, vodeći ljudi industrije počeli su da spuštaju lopte i ublaže svoje ranije prognoze.
Tehnologija koja se ne bira, već nameće
Otpor dodatno pojačava osećaj da korisnici više nemaju mogućnost izbora.
Mnoge kompanije od zaposlenih očekuju da koriste AI alate, bez obzira na to da li smatraju da im oni olakšavaju posao ili ne. Istovremeno, potrošači se sve češće susreću sa veštačkom inteligencijom kao podrazumevanim delom digitalnih usluga.
Jedan od najvidljivijih primera jeste Google, koji je rezultate pretrage zamenio AI odgovorima, dok je klasična pretraga postala znatno teže dostupna. Korisnici zato stiču utisak da im nova tehnologija nije ponuđena kao mogućnost, već kao obaveza.
Veštačka inteligencija više nije samo softver. Ogromni data centri, koji predstavljaju infrastrukturu za razvoj AI modela, zauzimaju hiljade hektara zemljišta i troše ogromne količine električne energije i vode. U pojedinim državama lokalne zajednice otvoreno se protive njihovoj izgradnji zbog bojazni od zagađenja, prevelike potrošnje resursa i negativnog uticaja na životnu sredinu.
Za mnoge građane upravo data centri predstavljaju fizički simbol cene koju društvo plaća za razvoj veštačke inteligencije.
Nestalo je poverenje u tehnološke gigante
Pol Krugman podseća da problem nije nastao pojavom ChatGPT-ja.
„Poverenje u velike tehnološke kompanije opada već godinama. Društvene mreže suočavaju se sa kritikama zbog uticaja na mentalno zdravlje, širenja dezinformacija i polarizacije društva, dok su korisnici sve nezadovoljniji kvalitetom digitalnih proizvoda.
Poslednjih godina često se govori o fenomenu koji znači postepeno pogoršavanje kvaliteta digitalnih platformi kako bi se profit doveo do maksimuma. Kada se takvom iskustvu pridoda i agresivna promocija AI tehnologije, poverenje dodatno slabi“ piše ekonomista.
Veštačka inteligencija u javnosti nije samo tehnološko pitanje, već i ekonomsko. Sve više ljudi veruje da će najveću korist od AI ostvariti mali broj najbogatijih tehnoloških kompanija i njihovih vlasnika, dok će troškove snositi zaposleni čija će radna mesta biti automatizovana.
Zbog toga se AI sve češće povezuje sa rastom društvene nejednakosti i dodatnom koncentracijom moći u rukama tehnološke elite.
Rizik koji industrija nije očekivala
Krugman tvrdi da otpor prema veštačkoj inteligenciji nije prolazna reakcija na novu tehnologiju, već posledica načina na koji je ona predstavljena i implementirana.
„Industrija je godinama gradila narativ o revolucionarnoj tehnologiji koja će promeniti svet preko noći. Taj pristup pomogao je da privuče kapital i investitore, ali je istovremeno stvorio osećaj nesigurnosti među građanima. Rezultat je paradoksalan: kompanije koje su želele da AI predstave kao nezaustavljivu silu danas se suočavaju sa rastućim nepoverenjem javnosti i sve većim političkim otporom.
Kako pokazuje ovaj razvoj događaja, tehnološke inovacije same po sebi nisu dovoljne da zadobiju podršku društva. Jednako važni postaju poverenje, transparentnost i osećaj da nova tehnologija radi u korist ljudi, a ne isključivo kapitala“ piše ekonomista Pol Krugman.
