U poslovnom svetu dugo je važilo jednostavno pravilo: veća plata znači i veće zadovoljstvo zaposlenih. Međutim, savremena istraživanja iz oblasti poslovne psihologije pokazuju da je odnos između novca i lične sreće mnogo složeniji. Visoka primanja mogu da umanje osećaj stresa i da povećaju osećaj sigurnosti, ali ne garantuju dugoročno zadovoljstvo niti motivaciju na poslu.
Novac donosi sreću, ali samo donekle
Jedno od najcitiranijih istraživanja na ovu temu sproveli su psiholozi Danjel Kaneman i Angus Diton sa Princeton-a. Njihova studija iz 2010. godine pokazala je da novac povećava svakodnevno zadovoljstvo životom samo do određene tačke. Nakon godišnjeg prihoda od oko 75.000 dolara (u američkom kontekstu), dodatni prihod ima sve manji uticaj na subjektivni osećaj sreće.
Novija istraživanja donekle su revidirala ovu granicu, ali osnovni zaključak ostaje isti: novac poboljšava kvalitet života, ali ne rešava dublje psihološke potrebe.
Psiholog Metju Kilingsvort (University of Pennsylvania) u svojoj studiji objavljenoj 2021. godine pokazao je da zadovoljstvo u proseku raste sa prihodima, ali mnogo sporije kako zarada postaje veća. Drugačije rečeno, razlika u dobrobiti između osobe koja zarađuje 30.000 i 60.000 dolara mnogo je veća nego između onih koji zarađuju 200.000 i 300.000.
Zašto visoka plata ne rešava problem nezadovoljstva?
Poslovni psiholozi ističu nekoliko razloga zbog kojih novac sam po sebi nije dovoljan za dugoročno zadovoljstvo zaposlenih.
Prvi je psihološka adaptacija, poznata i kao „hedonistička traka za trčanje“. Ljudi se relativno brzo naviknu na viši životni standard. Povećanje plate donosi kratkotrajan nalet zadovoljstva, ali očekivanja ubrzo rastu i nova primanja postaju „normalna“.
Drugi faktor je upoređivanje sa drugima. Sociolozi i psiholozi ukazuju da ljudi često procenjuju sopstveni uspeh u odnosu na kolege i društveno okruženje. Čak i visoka plata može delovati nedovoljno ako neko u okruženju zarađuje više.
Treći razlog odnosi se na smisao i autonomiju u radu. Istraživanja iz oblasti organizacione psihologije pokazuju da su faktori poput autonomije, mogućnosti razvoja, odnosa sa kolegama i osećaja svrhe često važniji za dugoročno zadovoljstvo od same visine zarade.
Profesor poslovne psihologije Raj Ragunatan (University of Texas) ističe da ljudi koji intenzivno vezuju ličnu vrednost za novac i status često se osećaju manje srećnim. Razlog je taj da uvek postoji neko bogatiji ili uspešniji sa kim se čovek može upoređivati.
Šta zaista povećava zadovoljstvo zaposlenih?
Savremena istraživanja u poslovnoj psihologiji sve više naglašavaju značaj nematerijalnih faktora na radnom mestu. Studije pokazuju da zaposleni prijavljuju veći nivo zadovoljstva kada imaju:
- osećaj kontrole nad sopstvenim radom
- mogućnost učenja i razvoja
- kvalitetne odnose sa kolegama i liderima
- jasnu svrhu i smisao u poslu
- ravnotežu između posla i privatnog života.
Upravo zbog toga mnoge kompanije danas ulažu više u razvoj organizacione kulture, liderstva i „wellbeing“ programa nego u jednostavno povećanje plata.
Novac je važan, ali nije dovoljan
Zaključak istraživanja iz oblasti psihologije novca može se ovako formulisati: novac može značajno da umanji stres koji je povezan sa finansijskom nesigurnošću i da omogući više izbora u životu, ali sam po sebi ne može da obezbedi dugoročno zadovoljstvo.
Za firme to znači da politika nagrađivanja mora da bude u ravnoteži sa razvojem radnog okruženja koje podstiče autonomiju, smisao i kvalitetne odnose. Tek kombinacija materijalnih i psiholoških faktora stvara motivisane i zadovoljne zaposlene, zaključuju autori novijih istraživanja.
