Pre nekoliko dana proslavljen je Međunarodni dan demokratije. Odluku da će se demokratija slaviti 15. septembra donela je Generalna skupština UN 2007.
Pošto se ove godine može obeležiti i punoletstvo ovog „praznika“ bilo bi primereno setiti se Platona (427 p.n.e. – 347 p.n.e.), Stare Grčke i prvih začetnika ideje da vlast pripada građanima uz sva poštovanja ravnopravnosti, slobode, ali i različitosti. I, što je još zanimljivije, gde su u celoj toj priči novac i akumulacija bogatstva, teme koje danas najviše žuljaju.
Demokratija klizi u haos
Od antičkih vremena, od Sokratovih pitanja i uputstava, Platona i Aristotela, pa do aktuelnog digitalnog doba, mislioci, lideri i građani bore se sa istim pitanjem: šta je svetu ostavljeno u amanet i kako obezbediti da vlast zaista pripada narodu, a ne nekolicini moćnih i bogatih?
Grčki filozof Platon, jedan od najvećih kritičara atinske demokratije, ostavio je argumente koji i danas izazivaju nelagodu:
- Neadekvatnost masa – tvrdio je da većina građana nema dovoljno znanja, obrazovanja ni iskustva da donosi ključne političke odluke koje se tiču svih.
- Demagogija i manipulacija – u demokratiji, prema Platonu, na vlast često dolaze oni koji umeju da se dodvore narodu lepim rečima (sofisti), a ne oni koji imaju vrlinu i mudrost.
- Sloboda bez granica – kada demokratija previše naglasi slobodu, ljudi prestaju da poštuju autoritet i zakone, što može dovesti do nereda i na kraju do tiranije.
- Nerazlikovanje uloga u društvu – Platon je verovao da je vladanje veština kojom treba da se bave oni koji su za to najspremniji, a ne svi podjednako. Svako je za nešto rođen, po njegovoj proceni, i za to što je rođen treba i da radi da bi zajednice zdravo funkcionisale.
Platonova glavna briga bila je da demokratija, ako se ne vodi odgovorno, rađa upravo ono od čega beži – samovolju i nesigurnost, a zatim i tiraniju.
Demokratija pod pritiskom novca
Ako je Platon strahovao od demagoga, današnji svet ima svoje „demagoške sile“ – novac i finansije, rekli bi savremeni analitičari. Demokratija više nije ugrožena samo lošim govornicima, već i sistemom u kome novac oblikuje političku moć.
Na konferenciji “Novac kao medijum demokratije” na Harvard Law School mogli su se čuti zaključci da novac nikada nije neutralan.
„Novac je politički alat, dizajniran od strane institucija, a često kontrolisan od strane malog broja banaka i finansijskih elita.
- Novac kao dug države, a ne neutralno sredstvo – države i centralne banke stvaraju novac (papirne valute ili digitalne), ali način na koji se on distribuira i koristi često nije pod demokratskom kontrolom. Novac nije „zlatom pokriven“ (kao nekada), već je pokriven državnim dugom i poverenjem u ekonomski sistem.
- Veliki deo profita završava u finansijskom sektoru, umesto u realnoj ekonomiji. Time se bogatstvo i moć koncentrišu u rukama malog broja aktera.
- Politički uticaj bogatstva – kapital omogućava moćnima da oblikuju zakone i politike u svoju korist, dok obični građani gube osećaj da njihov glas vredi.
Tako su sa Harvarda poručili da demokratija možda postoji na papiru, ali ako novac diktira političke i društvene ishode, onda je i ona u opasnosti da postane prazna forma.
Sličnosti Platona i Harvarda?
Zanimljivo je koliko se antička i savremena kritika poklapaju.
Platon je još u IV veku pre Hrista upozoravao da demokratija lako postaje plodno tle za demagoge koji ljudima obećavaju sve, a zatim iznevere. U savremenom dobu, sličan obrazac može da se prepozna u načinu na koji političari i lobisti koriste finansijske tokove i skupe kampanje da manipulišu biračima, kako su to učesnici Harvard konferencije izneli.
Platon je verovao i da mase nemaju dovoljno znanja da donose teške političke odluke, a danas se to ogleda u činjenici da građani često nemaju uvid u kompleksne finansijske mehanizme i monetarnu politiku.
Platonova opomena da sloboda bez granica može dovesti do haosa i tiranije podseća na posledice tržište danas bez pravila i propisa i nekontrolisane moći finansijskog sektora, koje su u savremenom svetu donele krize i rastuću nejednakost.
Konačno, Platonova kritika da demokratija u odlučivanju izjednačava sve ljude, bez obzira na stručnost ima svoj pandan u današnjem finansijskom sistemu, koji privileguje kapital i pojedinačne aktere, dok male firme i obični građani ostaju bez ravnopravnog pristupa.
Platon je tako i pre rođenja Hrista upozoravao na ono što je i danas glavna tema: demokratija je krhka kada ne postoji ravnoteža između slobode, reda i pravične raspodele moći, što će reći i Harvardovci i kritičari društvenih i finansijskih kretanja.
Platonova mudrost danas
Obrazovanje i ekonomska pismenost su obavezni, rekao bi Platon danas. Bio je skeptičan kada je u pitanju neznanje masa. Danas bi odgovor na to bio da rešenje nije da se ljudi isključuju, već da se obrazuju. Ekonomska i finansijska pismenost postaju ključne za zdravo društvo.
Sloboda je odgovornost, balans između prava i odgovornosti – i to bi rekao i predvideo da slobodno tržište bez regulacije urušava sistem.
Harvard podseća da pitanje novca nije tehničko pitanje, već suštinski političko. „Ako želimo održivu demokratiju, moramo da dizajniramo novac tako da služi svima, a ne samo privilegovanoj eliti.“
Od dopunskih valuta u Evropi do ideja o javnim digitalnim računima – sve su to načini da se moć vrati građanima. Biznisi koji podrže ovakve modele pokazuju liderstvo i dugoročnu viziju. Demokratija nije gotov proizvod, to je jasno od kad je izgovorena kao reč. Demokratija je proces, kretanje, promena. Platon je upozoravao na njene slabosti, a Harvard danas podseća da je i novac njen ključni test. Sve su tanje granice između politike, ekonomije i tehnologije, pa pitanje demokratije danas je i pitanje biznisa. Ako demokratija ne funkcioniše, ona je poslovni rizik, verovatno bi i Platon potvrdio.
