Mladi muzičar stigao je u Beč baš kada je zima pokazala sve svoje zube. Imao je 21 godinu, tek što je došao iz Bona, željan da zauzme svoje mesto u gradu koji je već bio ispunjen muzikom Mocarta i Hajdna. Doneo je sa sobom težinu velikih očekivanja.
Njegovo ime je danas dobro poznato. Bio je to Ludvig van Betoven. Tada ga skoro niko nije znao.
Prva lekcija
Beč je u to vreme bio centar zapadne muzike, a Betoven je došao da uči od velikog majstora tog vremena, Jozefa Hajdna. Hajdn je bio slavni kompozitor koji je već stekao titulu “Oca simfonije“ i “Oca gudačkog kvarteta“. Hajdn je bio inovator, usavršio je i uzdigao forme koje su obeležile to doba.
U svojim šezdesetim, Hajdn je bio na vrhuncu slave. Nakon trijumfalnih turneja u Londonu pristao je da preuzme Betovena kao učenika.
Datum njihove prve lekcije, kako pišu biografi, bio je 12. decembar 1792. godine, pre pune 232 godine.
Napetost je rasla
Beč nije oskudevao u ambicioznim muzičarima, a Betoven nije bio jedini Hajdnov učenik. Štaviše, podučavanje Betovena nije bilo Hajdnov prioritet. Bio je zauzet obavezama na dvoru Esterhazi i komponovanjem novih dela kako bi zadovoljio stalno rastuću potražnju. Njihove lekcije su započele formalno, ali je njihov odnos ubrzo postao komplikovan.
Hajdn je podučavao opušteno. Verovao je u podsticanje kreativnosti bez nametanja previše svojih stavova i pravila učeniku.
Za Betovena je to bilo frustrirajuće. Bio je izuzetno ambiciozan, pun pitanja i zahtevao je rigorozne odgovore. Želeo je da analizira mehaniku kompozicije, da ovlada svakim detaljem, da razume ne samo šta funkcioniše, već i zašto. Hajdnov opušten pristup Betovenu je delovao kao zanemarivanje.
Napetost je rasla. Betoven je osećao da je Hajdn rasejan, a njegovo nepoverenje je postajalo sve dublje. Tražio je druge učitelje, uključujući Johana Albrehtsbergera, poznatog teoretičara, kako bi unapredio kontrapunkt, i Antonija Salijerija za pomoć u pisanju vokalnih dela. Hajdn je to, kao ponosan čovek, verovatno doživeo kao izdaju, po pisanju biografa.
S druge strane, Betovenovo nezadovoljstvo nije bilo samo rezultat arogancije ili nestrpljenja. Bio je vrlo svestan uloga. Njegove mecene iz Bona pisale su direktno Hajdnu, moleći ga da vodi Betovena „putem Mocarta“, čija je smrt dve godine ranije ostavila prazninu u bečkoj muzičkoj sceni.
Uticaj majstora
Betoven je znao da nije samo još jedan učenik. Od njega se očekivalo da postane naslednik veličine. Ovo očekivanje ga je neumorno gonilo, ponekad do te mere da je udaljavao čak i one koji su želeli da mu pomognu.
Ipak, lekcije su se nastavile. Betoven je mnogo naučio od Hajdna, čak i ako to nije bio spreman da potpuno prizna u to vreme. Majstorstvo starijeg kompozitora u formi, sposobnost da balansira strukturu i iznenađenje, kao i njegova čista inventivnost ostavili su dubok trag na mladom muzičaru.
Betovenova rana dela, njegova prva simfonija, prvi gudački kvarteti, nepogrešivo nose Hajdnov uticaj po proceni muzičkih znalaca klasičnih dela. Betovenova vatrena ličnost i smeli koncepti već počeli da izbijaju na površinu bez obzira na uticaj starijeg profesora.
Priča za priču
Godinama kasnije, kada je Betoven dostigao vrhunac slave, govorio je o Hajdnu pomešanih osećanja. Priznao je svoj dug, ali često nevoljno. Hajdn je, s druge strane, prepoznao Betovenov genije, ali je žalio zbog njihovog nedostatka međusobnog razumevanja.
U jednom dirljivom trenutku, pišu istoričari, Hajdn je navodno rekao:
„Betoven je pametan, previše pametan. Nikada neće moći da radi stvari tako lako kao ja.“
Lako je romantizovati njihov odnos. Sa današnje tačke, ove dve veličine su muzička istorija sama po sebi. Ali, zanimljivo je zašto ovu priču veštiji poslovni savetnici rado iznova pričaju svojim saradnicima. Razlog je glavni lik, a to je Hajdn.
Možda je jedan od razloga zbog kojih se svet danas klanja delima Betovena taj što je Hajdn tada bio sposoban da proguta svoj ponos i prihvati bol kako bi omogućio Betovenu da bude glavni lik u njihovom odnosu.
„U nekim produktivnim odnosima, ne morate biti prijatelji. Ne morate da se volite.
Ali, ako uspete da spojite talente i pronađete način da sarađujete, možda ćete stvoriti stvari koje će obogatiti društva mnogo godina u budućnosti“, napisao je Bil Marfi u jednom od svojih objava.
Možda je ovde pravo mesto za Betovenove reči koje je uputio kneževima koji su bili njegove mecene: „Vi ste ono što jeste slučajem rođenja. Ja sam ono što sam sam po sebi. Postoji i postojaće hiljadu kneževa. Betoven postoji samo jedan.“