Na vrhu poslovne hijerarhije često vlada tišina jer je sve postavljeno gde treba da bude. Što je funkcija viša, to je manje prostora za sumnju, nesigurnost ili priznanje da nešto nije jasno. Od izvršnih direktora se očekuje da imaju odgovore, da donose odluke bez oklevanja i da ostanu smireni čak i kada se kompanija suočava sa najvećim izazovima.
Ali, iza slike samouverenog lidera često se krije sasvim drugačija priča.
„Postoji ogroman pritisak da izvršni direktor bude savršen i da u svakom trenutku zna šta radi. A ja imam osećaj da tom očekivanju nikako ne uspevam da odgovorim“, priznala je jedna direktorka Džeriju Koloni, savetniku i psihologu koji se bavi ljudima na vodećim pozicijama.
Nije govorila o neuspehu kompanije. Govorila je o osećaju da nije dovoljno dobra, uprkos rezultatima koje postiže.
Mit o nepogrešivom vođi
Džeri Kolona, osnivač kompanije Reboot i jedan od najpoznatijih savetnika i poslovnih koučeva u Silicijumskoj dolini, godinama razgovara sa direktorima najvećih kompanija. Kaže da je jedan od najčešćih problema sa kojima se susreće upravo uverenje da lider ne sme da pokaže slabost.
Takvo razmišljanje stvara mit o nepogrešivom direktoru ili osobi koja uvek ima odgovor, nikada ne sumnja i bez greške vodi organizaciju kroz svaku neizvesnost.
Problem je što takvi ljudi ne postoje.
Kolona smatra da mnogi uspešni direktori ne pate samo od sindroma uljeza, već od mnogo većeg i ozbiljnijeg pritiska – pokušavaju da dostignu ideal koji nikada nije bio realan.
Savršenstvo ima svoju cenu
Pritisak i obaveza da se uvek bude siguran u sebe retko ostaje samo psihološki problem. Vremenom se pretvara u fizički umor, nesanicu, napetost i osećaj da posao nikada ne prestaje. Mnogi lideri počinju da kriju sopstvene dileme iz straha da će ih saradnici, investitori ili članovi upravnog odbora doživeti kao nedovoljno kompetentne.
Paradoks je u tome što gotovo svi oko njih imaju slične sumnje.
„Niko nema sve odgovore“, tvrdi Kolona. Ljudi koji ostavljaju utisak potpune sigurnosti često samo umeju da sakriju neizvesnost. I članovi upravnih odbora, i mentori, i najiskusniji menadžeri mnoge odluke donose u hodu, oslanjajući se na iskustvo, procenu i spremnost da uče iz grešaka.
Prava pitanja dolaze pre pravih odgovora
Umesto da traži brzo rešenje u još jednom seminaru, odmoru ili tehnici upravljanja stresom, Kolona predlaže nešto daleko teže – iskreno suočavanje sa sobom.
Odakle dolazi potreba da se bude savršen?
Čija očekivanja zapravo pokušavate da ispunite?
Zašto je toliko važno da drugi veruju da uvek imate odgovor?
Tek kada lider pronađe odgovor na ta pitanja, može da razume šta ga zaista iscrpljuje.
Kolona zato savetuje direktorima da se povremeno vrate na početak svog profesionalnog puta. Zašto su pokrenuli kompaniju? Šta su želeli da stvore? Kada su se udaljili od tih vrednosti?
Takva pitanja ne rešavaju poslovne probleme preko noći, ali pomažu da se ponovo uspostavi veza između ličnih vrednosti i profesionalnih odluka.
Liderstvo počinje prihvatanjem nesavršenosti
Poslovni uspeh se meri prihodima, tržišnim udelom ili vrednošću kompanije. Mnogo ređe se govori o unutrašnjem razvoju čoveka koji tu kompaniju vodi.
Džeri Kolona smatra da između ličnog i profesionalnog razvoja ne postoji jasna granica. Lider koji ne poznaje sopstvene strahove teško može da razume ljude koje vodi. Onaj ko ne ume da prihvati sopstvene greške teško će stvoriti kulturu u kojoj zaposleni imaju hrabrost da uče i eksperimentišu.
Možda zato najbolji lideri nisu oni koji deluju nepogrešivo. Najveće poverenje često ulivaju ljudi koji imaju dovoljno samopouzdanja da priznaju ono što ne znaju, da potraže pomoć kada im je potrebna i da ne kriju da su, uprkos funkciji koju obavljaju, pre svega ljudi.
Savršen direktor postoji samo u poslovnim mitovima. U stvarnim kompanijama najbolji lideri nisu oni koji nikada ne greše, već oni koji imaju hrabrosti da iz svake greške nešto nauče.
