Istraživanja iz EU i Severne Amerike koja su se bavila ovom temom donose nam veoma zabrinjavajuće podatke:
- Ljudi sa mentalnim poremećajima ne bivaju zaposleni zbog njihovog zdravstvenog stanja, a neki i prestaju da traže posao jer očekuju diskriminaciju;
- Kada otkriju svoje zdravstveno stanje kolegama/menadžerima, onda bivaju diskriminisani kroz: mikro-menadžment; odsustvo šansi za unapređenje, ogovaranje, socijalno isključivanje;
- Jedna od četiri odrasle osobe doživi barem jedan od problema iz sfere mentalnog zdravlja tokom godinu dana.
S druge strane, evo šta poslodavce brine u vezi sa zapošljavanjem ljudi koji imaju problema sa mentalnim zdravljem:
- Da će biti opasni po kolege ili klijente (17%)
- Da neće moći da se nose sa stresom (14%)
- Da će se čudno ili nepredvidljivo ponašati (11,6%)
- Da neće ispunjavati zahteve posla (20%)
- Da će previše izostajati sa posla (29%)
- Da će im trebati previše nadgledanja na poslu (7%)
- Negativan stav drugih kolega (2%)
Sve navedeno ukazuje na nedovoljnu informisanost i lošu sliku o ljudima koji imaju probleme iz oblasti mentalnog zdravlja.
KAKO ONDA ZAPOSLENI REAGUJU? (Nastavak na sledećoj strani)