Zamislite da vodite tim od osam ljudi. Sedmoro se muči da ispuni rokove, teško dolaze do kvalitetnog proizvoda i s mukom uspeju da urade neki posao na način koji ste tražili.
A onda, imate u timu jednu osobu – onu koja uvek briljira. Postavlja prava pitanja, priznaje greške, preuzima odgovornost i svaku prepreku pretvara u rezultat. Ako ste ikada poželeli da možete „da klonirate“ takvog člana tima, niste jedini.
Dobra vest je da ne morate da se bavite kloniranjem. Možete da razvijete iste mentalne obrasce kod svakog člana tima.
Nije reč o magiji. Takve rezultate možete da postignete zahvaljujući nauci, i to nauci o funkcionisanju mozga koja je pretočena u poslovnu psihologiju.
Tri kognitivne navike menjaju sve
Istraživači sa Instituta NeuroLeadership proveli su godinu dana proučavajući šta odgovorni ljudi rade drugačije. Međutim, zanimalo ih je ono „iznutra“, na nivou uma, kognicije.
Rezultat?
Tri navike uma koje se iznova pojavljuju kod najodgovornijih profesionalaca:
- Precizno razumeju šta se od njih traži (usklađivanje očekivanja).
- Povezuju zadatke sa ličnim i organizacionim smislom (vođenje sa svrhom).
- Mogu da sagledaju posledice svojih postupaka i spremni su da se prilagode (preuzimanje odgovornosti za uticaj).
Ove navike nisu urođeni talenat, pišu neuronaučnici. One se mogu naučiti, uvežbati i mogu da postanu deo kulture tima.
Moć preciznog razumevanja
Jedan od glavnih uzroka nedostatka odgovornosti je nesporazum:
Menadžer misli jedno, zaposleni drugo. Siguran ishod su frustracija, pad motivacije, erozija poverenja.
Neurologija kaže da neispunjena očekivanja aktiviraju signal greške – mozak beleži „problem“, nivo dopamina opada i javlja se negativno emocionalno stanje. Kada su očekivanja jasna i ispunjena, dopamin ostaje stabilan, a poverenje netaknuto.
Ovako bi vas poslovni psiholozi posavetovali:
Kada ste jasni na početku, sprečavate probleme na kraju. Zato uspostavite „neuronski sklad“ – trenutak kada i menadžer i zaposleni obrađuju informaciju na isti način. To postižete otvorenim razgovorima gde uklanjate sve potencijalne nejasnoće pre nego što posao počne.
Praktična tehnika: Koristite jasnu, sažetu poruku koja je prilagođena sagovorniku i bogata informacijama.
Umesto da kažete: „Pošalji mi izveštaj do 17h.“
Recite: „Molim te pošalji mi izveštaj imejlom do 17h i priloži ga kao PDF.“
Svrha – kada „zašto“ postane pokretač
Nakon što su očekivanja jasna, sledeći korak je unutrašnja motivacija. Najefikasniji ljudi ne rade zadatke samo da bi ih skinuli sa liste obaveza. Oni ih povezuju sa nečim što je važnije.
Psihološka istraživanja potvrđuju da su unutrašnji motivatori – osećaj postignuća, lični rast, savladavanje izazova – snažniji i dugotrajniji od spoljašnjih, poput plate ili titule. Kada zaposleni razume zašto radi nešto i kakav to doprinos donosi timu ili misiji cele kompanije, ulaže više energije, uporniji je i kreativniji.
Praktična tehnika: Pitajte svoje ljude:
- Kako ovaj projekat može da ti pomogne da razviješ novu veštinu?
- Kakav uticaj ovo može imati na naš tim ili zajednicu?“
Na taj način, rad postaje više od obaveze. Postaje deo lične priče o uspehu.
Preuzimanje odgovornosti – rast umesto izgovora
Odgovornost ne prestaje onog trenutka kada zadatak bude predat. Prava odgovornost znači pratiti kakve posledice taj rad ima i preuzeti inicijativu za prilagođavanje.
Mentalitet rasta ili verovanje da su greške prilike za učenje, a ne znak nesposobnosti, ključna je psihološka osnova ovog pristupa. Najefikasniji profesionalci ne ostaju zaglavljeni niti u neuspehu niti u samohvalisanju. Oni brzo preusmeravaju energiju ka sledećem cilju.
Praktična tehnika: Kada nešto pođe po zlu, koristite tri koraka:
- Priznajte šta nije išlo po planu.
- Objasnite kako ćete to da ispravite.
- Pozovite na povratnu informaciju.
Ovakav pristup ne samo da gradi i održava poverenje nego gradi kulturu učenja i rasta.
Zašto ove tri navike „rade“?
Tri opisane navike kombinuju principe kognitivne psihologije (jasna očekivanja smanjuju mentalno opterećenje), motivacione psihologije (svrha pokreće unutrašnju, ličnu motivaciju) i socijalne psihologije (preuzimanje odgovornosti jača poverenje i slogu tima).
Ono što ih čini posebno moćnim u poslovnom kontekstu je njihova primenljivost – nisu zavisne od sektora, veličine kompanije ili tipa posla.
Kako da ih uvedete u svoje okruženje?
- Počnite od vrha (lideri moraju da pokazuju ličnim primerom)
- Trenirajte tim (organizujte radionice gde se vežbaju jasna, sažeta, bogata informacijama komunikacija, povezivanje zadataka sa svrhom, samoprocenom, analizom procesa i učinka)
- Merite napredak (uvedite metrike ne samo za rezultate, nego i za način na koji se dolazi do njih (jasnoća komunikacije, brzina prilagođavanja nakon greške…).
- Nagradite proces, ne samo ishod (morate da prepoznate i nagradite ljude koji su odgovorno reagovali čak i kada rezultat nije bio savršen).
Možda u ovom trenutku imate samo jednog „briljantnog“ u svom timu, nekoga ko razume, traži i vidi smisao, a vidi i dalje od većine. Ali, kroz svesnu primenu ovih principa možete da stvorite okruženje u kojem preduzimljivost, inicijativa, odgovornost kao i anticipacija postaju pravilo, a ne izuzetak.
„Upravo ovakvi danas timovi postaju motor rasta i otpornosti. A vi, kao lider, imate moć da to pokrenete i to ne kloniranjem najboljih, već razvijanjem najboljeg u svakome“ jedna je od sugestija naučnika.
