Kada zaposleni izgube koncentraciju, povuku se iz tima ili im produktivnost naglo opadne, menadžeri najčešće pomisle na sagorevanje odnosno burnout. Međutim, jedno od novijih istraživanja ukazuje na još jedan, znatno manje prepoznat uzrok – izdaja.
Sada više nema dileme da je burnout jedan od najvećih izazova savremenih kompanija. Kada zaposleni postanu emocionalno udaljeni, izgube motivaciju ili rade ispod svojih mogućnosti, najčešće se pretpostavlja da su preopterećeni ili iscrpljeni.
Međutim, novo istraživanje Instituta Post Betrayal Transformation (PBT) kaže da se iza sličnih simptoma ponekad krije sasvim drugačiji problem a to je trauma izazvana izdajom.
Nije obavezno da se radi o izdaji na radnom mestu. Dovoljni su raskidi i gubitak poverenja u privatnom životu, neverstvo, porodični sukob ili razočaranje u osobu od poverenja da bi posledice stigle i na posao.
Kada poverenje pukne
Autori istraživanja, koje je obuhvatilo više od 73.500 ispitanika, taj skup reakcija nazivaju Sindromom nakon izdaje (Post Betrayal Syndrome – PBS). „Za razliku od stresa ili klasične traume, izdaja pogađa samu osnovu čovekovog osećaja sigurnosti. Kada vas povredi osoba ili institucija kojoj ste verovali, narušava se ne samo odnos sa drugima, već i poverenje u sopstvenu procenu ljudi i situacija.
Upravo zato posledice mogu biti dugotrajnije nego što okolina pretpostavlja“ kažu istraživači.
Istraživanje pokazuje da je čak 99,4 odsto ispitanika iskusilo najmanje jedan emocionalni simptom nakon izdaje – od problema sa snom i hroničnog umora do gubitka koncentracije i povlačenja iz odnosa sa kolegama, prijateljima ili članovima porodice.
Više od polovine učesnika navelo je da se istovremeno borilo sa 16 i 20 različitih kognitivnih ili fizičkih simptoma, dok je čak 93 odsto izjavilo da, uprkos želji da prevaziđu iskustvo, nisu uspeli ni samostalno ni uz stručnu pomoć.
Zašto menadžeri pogrešno procene problem
Na radnom mestu posledice izdaje mogu izgledati gotovo identično kao burnout. Zaposleni kasni sa zadacima. Deluje odsutno. Gubi fokus na sastancima. Sve manje učestvuje u timskom radu. Ne pokazuje inicijativu. Ali, uzrok nije nužno obim posla.
Ako menadžer problem pogrešno protumači kao nedostatak motivacije ili angažovanja, velika je verovatnoća da će i rešenje biti pogrešno. Dodatni treninzi, motivacioni govori ili podsticaji za veću produktivnost neće pomoći osobi čiji je osnovni problem narušeno poverenje. Autori istraživanja upozoravaju da se sindrom nakon izdaje često pogrešno klasifikuje kao depresija, sagorevanje ili opšti pad radnog učinka, zbog čega zaposleni ostaju bez adekvatne podrške.
Izdaja je privatna, a račun plaća kompanija
Iako se uzrok često nalazi van radnog mesta, posledice se vrlo brzo prenose na posao i kompaniju.
Pad koncentracije, češća odsustva, češće korišćenje zdravstvenih usluga, prisustvo na poslu uz minimalan učinak i postepeni gubitak doprinosa zaposlenih koji su ranije bili među najboljima – sve to, prema autorima istraživanja, predstavlja realan trošak za kompanije.
Drugim rečima, izdaja možda nastaje u privatnom životu, ali njena cena postaje poslovna.
- Kada Voren Bafet objašnjava složene ideje tako da ga svi razumeju
- Cene nafte pale: Tržište veruje u smirivanje sukoba na Bliskom istoku
- SAD okupljaju saveznike za 6G: Počinje nova tehnološka trka sa Kinom
- Nije važno samo šta jedete, već i kada: Vreme obroka čuva pamćenje
- Burnout ili izdaja? Novo istraživanje menja pogled na produktivnost zaposlenih
Autori istraživanja ne očekuju od menadžera da postanu terapeuti. Njihov savet je da prvo treba razumeti da svaki pad učinka nema isti uzrok. Zaposleni koji deluje nezainteresovano možda ne gubi interesovanje za posao. Moguće je da pokušava da se izbori sa događajem koji je duboko narušio njegov osećaj sigurnosti i poverenja.
Organizacije i timovi koji prepoznaju takve obrasce u samom početku imaju veće šanse da zaposlenima pruže odgovarajuću podršku i spreče dugoročni pad angažovanja. To podrazumeva kulturu u kojoj postoji psihološka sigurnost, otvorena komunikacija i lideri koji ne procenjuju ljude isključivo kroz broj završenih zadataka.
Poverenje je kapital
Poslednjih godina kompanije su mnogo ulagale u programe mentalnog zdravlja, otpornosti na stres i prevenciju sagorevanja. A ovo novo istraživanje otvara još jedno pitanje: da li su ti programi dovoljni ako ne prepoznaju posledice narušenog poverenja?
Možda najveća vrednost ovog istraživanja nije u uvođenju novog psihološkog pojma, već u podsećanju da organizacije čine ljudi. A ljudi ne ostavljaju privatni život ispred vrata kancelarije.
Poverenje je baza, kapital. Kompanije koje to razumeju i znaju kako se gradi poverenje ali i kako izgleda kada se jednom izgubi, biće u velikoj prednosti.
